Draga braćo svećenici, redovnici, sestre redovnice,
braćo i sestre Kristovi vjernici!
„Riječ Gospodnja!“, kličemo na euharistijskim nedjeljnim slavljima. Na Autora riječi kojoj kličemo podsjeća nas i poslanica Hebrejima (1, 1-2): Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu – u otajstvu betlehemskog Djeteta. Za ovo otajstvo ljubljeni učenik će reći: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1, 14). U svojoj poslanici apostol Petar nam govori: Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno (1 Pt 1, 25). „Božje su riječi, izrečene ljudskim jezicima, postale slične ljudskom govoru kao što je nekoć Riječ Vječnoga Oca, uzevši slabo ljudsko tijelo, postala slična ljudima“. (DV 13)
Petar naših dana, papa Franjo, na tragu Drugog vatikanskog sabora (Dei Verbum), Biskupske sinode (Riječ Božja u životu i poslanju Crkve 2008.), Jubileja milosrđa (2015.) a povodom 1600-te obljetnice smrti svetog Jeronima - velikog poznavatelja i ljubitelja Svetoga pisma, svojim apostolskim pismom Aperuit illis, ustanovljuje Nedjelju Božje riječi. Bit će to uvijek III. nedjelja kroz godinu, a ove godine to je nedjelja 26. siječnja. Papino apostolsko pismo nosi nadnevak blagdana svetog Jeronima, Dalmatinca, koji reče: „Nepoznavanje Pisma je nepoznavanje Krista“. Sveti Jeronim u Betlehemu, uz špilju gdje je Riječ tijelom postala prevodio je s originala i priredio latinski tekst Svetog pisma tzv. Vulgatu, temelj zapadne kulture i civilizacije. Ponosni smo, ne samo na svetog Jeronima, nego i na Splitski Evangelijarij – kodeks Vulgate, najstariju knjigu u Hrvata, temelj naše kulture i našega kršćanskog identiteta.
Latinski naslov Papina pisma Aperuit illis uzet je iz Lukina evanđelja gdje se uskrsli Krist susreće sa svojim učenicima i tada im otvori pamet da razumiju pisma (Lk 24, 45). Sam uskrsli Gospodin svojim učenicima otkriva i osvjetljava pashalno otajstvo spasenja svjedočanstvom Pisma. „Bez susreta i razgovora s riječju Božjom – kako reče papa Franjo u svom pismu – naša će srca ostati hladna a oči zatvorene, pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće“ (AI 8). Svako naše nedjeljno euharistijsko slavlje susret je s uskrslim Gospodinom koji nam prostire trpezu svoje Riječi i stol Kruha Života. Doista, ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (Mt 4, 4). Gladni smo, ne toliko kruha, koliko kruha Božje riječi koja nas hrani i povezuje u životvorni dijalog s Bogom i bližnjima. Riječ Božja je hrana i lijek našim slabostima. Okuplja nas u jednu obitelj, daje nam dostojanstvo i otkriva naš poziv i poslanje. Svjesni svojih ograničenja, zarobljenosti, grešnosti, i mi u nedjeljnim susretima poput rimskog časnika, izražavajući svoje povjerenje u riječ Gospodnju, priznajemo: Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja (Usp. Iv 7, 6-7).
Riječ Božja nas oživljava, ozdravlja, prosvjetljuje, čisti pogled oka i srca, oplemenjuje nas, naše riječi i djela, otvara nas Bogu i približava čovjeku. Dok se mi ispričavamo i iskreno priznajemo svoju nedostojnost, Gospodin nas uvažava i hrabri: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14, 23). Vječna Božja Riječ želi se utjeloviti – nastaniti u našem domu. Pozvani smo biti ne samo prostor nego, kako sam Isus reče, biti u srodstvu s njime: majka moja, braća moja – oni su koji riječ Božju slušaju i vrše (Lk 8, 21). U pustinjama našega života, nadahnuta i životvorna Božja riječ nam je poput stabla koje nas hrani, hladom štiti i postaje naš vodič na putu života. Ovom vodiču nade spasenja psalmist kliče: Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi (Ps 119, 105).
Prije i iznad svega, Božja riječ je „ljubavno pismo“ koje božanski Logos upućuje svojoj zaručnici Crkvi – svima nama. Radosna vijest doziva nam u svijest milosrdnu ljubav Očevu, koja nas poziva i osposobljava da živimo u ljubavi kao sinovi i kćeri a međusobno braća i sestre. Slično notnom zapisu, potrebno je ovu ljubavnu melodiju riječi Božje zasvirati i zapjevati – poslušati i vršiti da bismo doživjeli sklad i ljepotu njenog života u nama i među nama. Potrebna nam je melodija sklada, dijalog riječi Božje i našega života na svim razinama životne stvarnosti.
Braćo i sestre, svi smo danas u našem društvu osjetljivi na neke pojave. Tražimo i pozivamo se na poštenje. Gdje je izvor i temelj poštenja? U Božjoj riječi! Sjećamo se starijeg izričaja za čitanje – štenje: „Štenje svetog Pavla apostola (Rimljanima, Korinćanima, Galaćanima...)“. Iz ovoga izvora i temelja, statuta i pravilnika – štenja Božje riječi – po ovom i iz ovog štenja nastaje u hrvatskom jeziku pojam i riječ po-štenje. Samo po štenju riječi Božje rađa se poštenje. I svako dobro djelo, jer riječ Božja u sebi nosi klicu života kao i ostvarenje Božjeg projekta za čovjeka do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4, 13). U tom svjetlu sveti Pavao podsjeća svoga učenika Timoteja: Sve Pismo bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti (2 Tim 3, 16). Svrha poučavanja Svetog pisma nije neka povijesna, geografska, znanstvena informacija, nego naše spasenje po vjeri u Isusa Krista.
Stoga, ustanovljenje Nedjelje Božje riječi ne želi biti tek jedna u godini, nego želi animirati, obogatiti svako naše nedjeljno euharistijsko slavlje da nam trpeza Riječi bude što bogatija i stol Kruha što radosniji. Kako reče papa Franjo: „Zajednice će iznaći način da tu Nedjelju proslave kao svečani dan“ (AI 3). Ta svečanost neka bude vidljiva i po Svetom pismu koje će se postaviti na istaknuto mjesto, po čitanjima i navještaju Gospodnje riječi, njenom odjeku u homiliji, poveznici riječi Božje i našega svakodnevlja, u gestama i držanju predsjedatelja, čitačâ, ministranata, po dostojanstvu i čistoći ambona, prikladnoj glasnoći razglasa, kao i po urednosti i čuvanju liturgijskih knjiga koje sadrže tekst riječi Božje.
Nedjelja Božje riječi želi vrednovati slušatelje i vršitelje Radosne vijesti, a osobito želi uvažiti službu čitača u našim župnim zajednicama. U svjetlu Nedjelje Božje riječi, tamo gdje još ne postoje, a gdje je to moguće, nadamo se da će se formirati u župi i biblijska molitvena zajednica te svijest češćeg osobnog i obiteljskog druženja s riječju Božjom. Štoviše, da će naš cjelokupni pastoralni rad biti još više utemeljen, prozračen i osvježen riječju Božjom.
Braćo i sestre, majka Marija bila je najplodnije tlo utjelovljenja Riječi Božje. Nju je pohranjivala, čuvala i o njoj razmišljala u svom srcu. Bila nam majka Marija primjerom sa svojim: Neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1, 38)! Neka nam bude i učiteljica sa svojom porukom: Što god vam rekne, učinite (Iv 2, 5)!
Braćo i sestre u Kristu, neka nam svaki nedjeljni usklik: „Riječ Gospodnja!“, bude iskrena zahvala i radosna proslava Božje riječi, Krista Raspetoga i Uskrsloga koji iz ljubavi prema nama, radi našega spasenja čovjekom – bratom posta. Amen.
+ Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup