Mudraci iz drugog poglavlja Matejeva evanđelja mogu nas naučiti umijeću mudrosti. Nitko sa sigurnošću ne zna tko su oni bili. Ali sigurno znamo da su odgovorili na svjetlo koje im je Bog dao upućujući ih na novorođenog kralja židovskoga, Gospodina Isusa Krista. Bili su jasni u svojoj namjeri: kreću na put s namjerom pokloniti mu se (Mt 2,2). Njihove riječi i djela ukazuju na više od poštovanja koje bi čovjek odao zemaljskom kralju. Unatoč brojnim preprekama, tražili su novorođenog Kralja dok ga nisu našli, i našavši ga „padnu ničice i poklone mu se“.
Bog započinje proces traženja. Bili bismo u velikoj zabludi ako bismo mislili da su ti ljudi bili mudri sami po sebi i da je njihova mudrost bila razlog zašto su tražili novorođenog Kralja. Razlog zašto su ti mudraci tražili Isusa bio je taj što je Bog preuzeo inicijativu otkrivši im znak na nebu koji je upućivao na rođenje „židovskoga kralja“. Nadalje, time objavljuje da ovaj Mesija nije samo kralj Židova, nego također i kralj naroda. Bog nas obasjava svojim svjetlom na načine koje možemo razumjeti i na koje možemo odgovoriti. U evanđeoskom izvještaju o Isusovu rođenju riječ je upravo o tome da je vječni Bog uzeo ljudsko tijelo kako bi mogao “spasiti svoj narod od njegovih grijeha” (Mt 1,21). Činjenica da upravo sada slušate ili čitate ovu božićnu poruku pokazuje da vas Bog traži!
Mudre osobe odgovaraju na Božje poticaje traženjem Isusa kao svog Kralja. Bog je potražio mudrace, ali oni su odgovorili tražeći Kralja. Bila je to zahtjevna potraga u kojoj su očitovali mudrost iz koje možemo naučiti da mudre osobe traže Isusa Kralja unatoč poteškoćama na koje će naići. Ovi su ljudi morali krenuti na dugo i teško putovanje, a kad su konačno stigli u Jeruzalem, imali su problema s dobivanjem uputa kako doći do konkretnog mjesta. Pitamo se zašto im je sve to trebalo?! Kada nas Bog traži, treba učiniti sve potrebno i poći mu ususret bez obzira na poteškoće iz jednog jedinog razloga: on je jedini živi Bog i pronaći ga vrijedi svih mogućih nevolja! Nema sumnje da su životi mudraca postali teži kad su krenuli u potragu za Isusom. Vjerojatno je svatko od nas to iskusio u nekom obliku.
Mudre osobe traže Isusa kao Kralja unatoč nezainteresiranosti drugih. Mudraci su tjednima putovali kako bi se poklonili novorođenom Kralju. Stigli su u židovsku prijestolnicu gdje će kralj jednog dana vladati, očekujući da će grad biti sretan zbog njegova rođenja. Tu su se raspitali za njega. Nitko, pa čak ni svećenici ne znaju ni za jednog novorođenog kralja. Upućuju ih prema Herodovoj palači.
Kad je Herod čuo za novorođenog židovskog kralja, nije bio nezainteresiran. On se “uznemiri i sav Jeruzalem s njim” (Mt 2,3). Cijeli Jeruzalem bio je uvučen u Herodov nemir, ali se nitko od vjerskih vođa nije toliko uznemirio da bi krenuo u pratnji s mudracima u Betlehem. Dali su točne biblijske odgovore o Mesijinu rodnom mjestu, ali nisu bili zainteresirani za put od Jeruzalema do Betlehema kako bi ga vidjeli. Unatoč ravnodušnosti onih koji su trebali biti najviše zainteresirani, mudraci su nastavili do Betlehema da bi se poklonili.
Nezainteresiranost drugih i nama može biti prepreka u traženju Gospodina Isusa kao svog Kralja. Najgora je ona vrsta nezainteresiranosti koja dolazi iz religiozna miljea u kojemu osobe znaju za Kralja, ali ne podređuju svoje živote njegovoj vladavini. Smatraju da je proučavanje svetih spisa zanimljiva akademska vještina, ali ne dopuštaju da im oni mijenjaju živote. Drže fanatičnima one koji Isusa traže pod svaku cijenu jer su takvi prijetnja njihovoj mlakosti. Mudro je ne dopustiti da nas ičija nezainteresiranost spriječi u traženju Isusa.
Mudre osobe traže Isusa kao Kralja usprkos razočarenjima. Nakon što su mudraci vidjeli zvijezdu novorođenog Kralja, krenuli su na svoje dugo putovanje. Sigurno su imali očekivanja o onomu što će pronaći na kraju puta. I što su pronašli? “Uđu u kuću i ugledaju Dijete s Marijom, majkom njegovom” (Mt 2,11). Obična kuća u Betlehemu, obični roditelji iz radničke obitelji i obično Dijete. Nema otmjenih haljina, nema poslužitelja, nema palače. Ništa što je čak i naslućivalo kraljevsku obitelj. Pa ipak, mudraci su "pali ničice i poklonili mu se".
Za to je trebalo malo više vjere! Bili su u Herodovoj palači i vidjeli tamošnji sjaj, ali se nisu poklonili. Međutim, ovdje u ovom običnom okruženju pronalaze par i njihovo Dijete. Nije činio nikakva čuda. Ipak su pali ničice, poklonili mu se i prinijeli svoje darove.
Ako tražite Krista kao svog Spasitelja i Kralja, imat ćete i očekivanja i razočaranja. Vjerojatno ćete doživjeti da Kralj Isus nije onakav kakvim ste ga očekivali. Očekivali ste da će brzo riješiti sve vaše probleme, ali problemi su se samo povećali. Očekivali ste život u izobilju i bez patnje, a doživljavate da nema ni života ni izobilja bez patnje! Onaj tko uči od mudraca gledat će očima vjere dalje od razočaranja.
Mudre osobe traže Isusa kao Kralja usprkos vlastitom položaju. Mudraci su bili važni ljudi u svom kraju. Sami su vjerojatno bili kraljevi. Imali su bogatstvo i utjecaj, a ipak su se poklonili na zemljanom podu skromne kućice pred malim Djetetom, proglašavajući ga svojim vlastitim vladarom i kraljem. Kad su stigli u betlehemsku kuću, njihovo vlastito dostojanstvo ili ponos nisu ih spriječili da iskažu čast Bogu u liku Djeteta.
Ponosni Herod nije se poklonio u jednostavnosti betlehemske špilje. Nisu to učinili ni svećenici u Jeruzalemu i nisu ništa znali o poklonstvu mudraca pred malenim Kraljem. Oni su se klanjali u posvećenom prostoru Hrama, pred drugima koji su mogli vidjeti njihovu pobožnost. Jedini su se mudraci bez srama i obzira poklonili Djetetu kojega su priznali kao svog Kralja, iako ga njegov vlastiti narod nije prepoznao.
Naš nas položaj, naše časti i naš ponos često priječe da se poklonimo pred Isusom kao Kraljem. Herod i židovske vjerske vođe čuvali su svoje dostojanstvo, ali su ostali bez Mesije kojeg su čekali. Mudraci su se ponizili u svome dostojanstvu, ali su dobili Sina Božjega za svoga Kralja. Mudro je znati poniziti se u svojim častima i na svojim položajima kako ne bismo promašili cjelinu, konačni cilj i smisao vlastitog života.
Nakon što su mudraci prinijeli svoje darove, "otišli su u svoju zemlju" (Mt 2,12). Nisu postavili svetište i naplaćivali ulaz. Nisu napisali knjigu o svom putovanju. Tiho su se vratili kući i nastavili sa svojim životima. Ali oni su sada bili drukčiji ljudi, ljudi koji su vjerom vidjeli Kralja i štovali ga. To je ono što bi Gospodin želio da učinimo na Božić: da odgovorimo na Njegovu inicijativu i pođemo mu ususret iskrenim traženjem i poklonom kao svome Kralju. Želi da se, pronašavši ga i poklonivši mu se, vratimo u svoje domove, u svoj svijet, kao drukčiji ljudi, ljudi koji žive pod suverenitetom vječnoga Kralja.
Mudraci su odgovorili na svjetlo koje im je bilo dano i svladali su sve prepreke na putu prema Spasitelju pred kojim su pali ničice.
Izrazimo Isusu čestitku i dobrodošlicu kako ne bi zbog naše nevjere, neposluha i sebeljublja ostao neprimijećen u štalici. Čestitajmo i svima onima koji ga na bilo koji način vole, cijene, poštuju i slijede!
Neka je svima sretan i blagoslovljen Božić, neka svatko osjeti dodir Krista, Spasitelja, za kojim čezne ljudsko srce, neka On u svima nama pobijedi svako zlo i grijeh, nepravdu i nemir, neka svima ispuni srca mirom i dobrom voljom! Amen.
+ Marin Barišić
nadbiskup u miru
+ Dražen Kutleša
splitsko-makarski
nadbiskup metropolit