Mons. dr. Marin Barišić
Splitsko-makarski nadbiskup metropolit
Božićna poruka 2012.
Ljudi, Božić je!
Poštovana braćo svećenici,
redovnici i redovnice,
dragi Kristovi vjernici
i svi ljudi dobre volje!
1. Na jednoj web-stranici ovih dana pojavilo se upozorenje: „Ljudi, Božić je!" Odjek je to onog radosnog događaja koji prestrašenim betlehemskim pastirima obznani nebeski glasnik: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin." (Lk 2, 10-11).
2. Braćo i sestre, nama je upućena ova radosna vijest. Možemo li je čuti? Smijemo li joj pokloniti svoju pažnju i povjerenje? S pravom se pitamo jer upravo današnje poteškoće koje nas prate, rezultat su tolikih danih obećanja i neostvarenih nada. Mnogi pojedinci i obitelji ostaju bez posla i primanja, sa starim dugovima i rastućim kamatama; nove cijene, računi i porezne mjere guraju ih na rub društva i siromaštva; smanjuje se proizvodnja, a potrošnja se nameće sve do ovisnosti; osjeća se gubitak povjerenja, uvlači beznađe što nagriza i slabi najčvršće i najsvetije ljudske odnose, brak i obitelj. Roditelji su zabrinuti za sebe i svoju djecu. Štoviše i sami mladi odrastaju uplašena pogleda, ozbiljna lica i tjeskobna srca. Bježeći od svakodnevlja traže sreću i utjehu u virtualnom svijetu. Pred tolikim poteškoćama i još neizvjesnijom budućnosti u opasnosti smo zatvaranja u sebične interese sterilnog egoizma. Što nam onda znači „Ne bojte se! Javljam vam veliku radost."? Ne doima li se ono „Ljudi, Božić je!" kao utješni poziv na jednodnevno veselje, zaborav problema i časoviti bijeg iz našega svakodnevlja?
3. Dakako, i jednodnevno poklanjanje pažnje Božiću vrijedno je poštovanja i pozornosti. No, radost Božića daleko nadilazi časovito slavlje, zavrjeđuje iskreni i trajni naš poklon života. Zato nas nebeski glasnik poziva da se pridružimo pastirima i s njima pođemo iz mraka do izvora naše velike radosti. Ni život u Betlehemu nije bio idila. U betlehemskim poteškoćama i tegobama prepoznajemo i naše današnje probleme i izazove. Betlehemsko Dijete prihvaća našu stvarnost i s nama je dijeli: rađa se u štali bez doma, na rubu siromaštva i društva; zapravo nije rođen u Betlehemu, jer ga je grad odbio primiti u svoju sredinu. Rodio se u vrijeme popisa stanovništva u vidu razrade novih poreznih mjera u kojima su neki vidjeli spas i izlaz iz gospodarske krize, a drugi još veću opasnost.
4. Naći se na periferiji Betlehema i rubu siromaštva, posljedica je to sebičnog individualizma i konsumizma, mentaliteta koji zahtijeva svoja prava bez dužnosti i slobodu bez odgovornosti. Mentalitet vlasti bez služenja, slobode bez odgovornosti, prava bez dužnosti, individualizma bez odnosa s drugima, vodi u relativizam bez vrjednota i liberalizam bez granica. Čini se da ovaj mentalitet želi dominirati danas u našoj sredini, sve jedno koja je opcija na vlasti. U nekim svojim zahtjevima uzdiže svoje želje do razine zakonskih prava, bez obzira na etičnost, prirodu i antropologiju. Gdje su odsutne odgovornosti i obveze prema bližnjima, tu nema dovoljno kruha jer su materijalna sredstva i profit važniji od čovjeka, na što papa Benedikt XVI. upozorava u novogodišnjoj poruci za mir. Nikakvo čudo da s pogledima na život, gdje se pažnja usmjerava čudnim pravima na čijim se putovima ne susreće budućnost života, nema interesa ni vremena za nezaposlene, ugrožene obitelji i novorođene.
5. Nije li iz ovakvog mentaliteta izrastao i takozvani zdravstveni odgoj što zbunjuje i djecu i roditelje neprirodnom slikom čovjeka? Betlehemskom Djetetu nije bilo ugroženo samo zdravlje, već i život mu je bio u opasnosti. Zar betlehemsko Dijete na svoj način nije i danas ugroženo u tolikoj djeci pod izlikom modernosti i zaštite zdravlja? Ne podmeće li nam se pod krinkom znanstvenih informacija nova varijanta ideologija prošlosti? Doista je opasno propagirati zdravlje tijela bez duše i protiv duše, to jest bez vrjednota i protiv prirode. S pravom toliki odgovorni stručnjaci odgojnih znanosti naglašavaju cjelovit odgoj i pristup čovjeku. Radi zdravlja rođenih i budućih generacija potrebno je da se u našem društvu udruže svi glasovi ljudi dobre volje u zajednički zbor s glasom biblijske Rahele, glasom svih roditelja koji su svakako najzabrinutiji za duhovno i tjelesno zdravlje svoje djece.
6. Najavljujući događaj velike radosti nebeski glasnik ne zaustavlja se na razini gospodarskih mjera spasa, već svu našu pažnju usmjeruje na Spasitelja. Želi nam hitno i jednostavno reći: „Ljudi, Božić je!". Betlehemsko Dijete je velika radost za sav narod, svjetlo za naše probleme, krize i poteškoće. Radost za same naše radosti. Nije li ono upozorenje s web-stranice „Ljudi, Božić je!" radosni usklik koji ide do Nebesa i do dubinâ srca? Spasitelj iz ljubavi k svojima dođe, ali njegovi ga ne primiše: nije primljen na posao, u tolikima je otpušten s posla i ostao bez primanja, odbijen je s radnom nedjeljom, zanijekan određenim zakonima, a na mnogim društveno-kulturnim razinama nema ga na popisu. Ideologizirana kultura koja želi monopol nad našom stvarnošću pokušava Boga ako ne prognati onda svakako ignorirati, smatrajući ga kao onoga koji ugrožava našu slobodu i sreću, radost i uspjeh. A Bog iz ljubavi prema čovjeku, čovjekom postade! Čovjekom posta i osta, dosljedan i nepokvarljiv, istinoljubiv i nepodmitljiv, blizak i milosrdan. Nama u svemu jednak osim u zlu i grijehu, dijeleći s nama poteškoće svakodnevlja. Utjelovljena božanska ljubav ne bježi od stvarnosti, ostaje dosljedna i kad su okolnosti protivne. Ova ljubav je sposobna u nama rađati novi život. Nije li ovo „Ljudi, Božić je!" spontani krik, znak naše nostalgije za povratkom Boga u našu stvarnost, sličan apelu bl. Ivana Pavla II.: „Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!" Nije li potrebno pred anđeoskom radosnom vijesti zastati i poći u susret betlehemskom Djetetu? Pred betlehemskim Djetetom imamo hrabrosti skinuti maske, priznati svoje strahove, grijehe, nemire i dati se preporoditi. Doista, Božić otkriva dostojanstvo čovjeka, vodi nas do nas samih, do našega srca, do jaslica gdje se danas rađa.
7. Braćo i sestre, u Godini vjere želimo iskreno čuti, razumjeti i drugima svjedočiti veliku radost: „Ljudi, Božić je!". Emanuelu, Bogu s nama ne želimo pokloniti samo jednodnevnu pažnju, već se želimo osobno i trajno pokloniti našemu liječniku i Spasitelju duše i tijela, temelju novoga čovjeka i društva. U vjeri postajemo Kristovi suvremenici kojega i u našim bližnjima prepoznajemo. Betlehemsko Dijete, rođeno za vrijeme popisa stanovništva, primimo i prihvatimo svojim vjerničkim izborima i građanskom zauzetošću! Otvorimo mu vrata naših gospodarskih mjera, političkih odluka i odgojnih programa. On nas svojim čovještvom uvažava i prihvaća kao prijatelje i partnere. Uvijek nas iznova poziva da zajedno s njime gradimo novi svijet da s njime mijenjamo i izgrađujemo naše svakodnevlje u solidarnosti i ljubavi, pravu i dužnosti, slobodi i odgovornosti.
8. Ljudi, Božić je! Nismo više sami da bismo u strahu bježali od stvarnosti. Bog je ušao u ljudsku obitelj koja je često nalik supermarketu da bi je s nama učinio zajedništvom braće i sestara; rodio se u Svetoj obitelji Marije i Josipa i posvetio sve naše obitelji da budu zajedništvo povjerenja i ljubavi, a ne nalik malom dućanu. Doista, veliku radost Božića slavimo u našim obiteljima. Budući da je dar Neba, Božić nije obiteljska svečanost, već slavlje velike radosti u obitelji, Boga koji svojim utjelovljenjem vrjednuje i osobu i obitelj. Ljubav njegova temelj je naše ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ona nas prati na zemaljskom putu od rođenja do smrti u nadi nebeskog rođenja.
Poštovani vjernici, betlehemsko Dijete uistinu je naša velika radost. Njemu poklanjamo svu svoju pažnju, štoviše pred njim se možemo iskreno i ponizno pokloniti te mu se sasvim povjeriti. Božićna radost ne ovisi o stvarima koje posjedujemo, već o novorođenom Spasitelju koji nam je darovan. S njime stvarnost možemo mijenjati i pred poteškoćama u nadi ustrajni ostati.
9. Draga braćo i sestre, Božić je! Sretan Božić želim svima Vama, Vašim obiteljima, našoj Crkvi, domovini i svijetu! Spasitelju, dobro došao u stvarnost našeg svakodnevlja! Budi naše bogatstvo u siromaštvu, radost u poteškoćama, nada u izazovima! Osvijetli tamu našega srca da Te trajno prepoznajemo prisutna u otajstvima vjere i u svojim bližnjima. Emanuele, Bože naš, svojim mirom i radošću blagoslovi nam novu 2013. godinu!
Vaš brat i nadbiskup,
+ Marin Barišić