Na Veliki četvrtak 17. travnja misom večere Gospodnje u 19 sati u našoj je župi započela proslava najvećeg otajstva naše vjere – Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Na Veliki četvrtak Crkva se spominje Gospodinove posljednje večere na kojoj je ustanovio sakramente euharistije i svetog reda te dao svojim učenicima novu zapovijed ljubavi.
Misu je predvodio gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović, a u koncelebraciji su bili fra Zoran Kutleša, fra Željko Tolić i fra Ivan Vuletić, koji je održao prigodnu homiliju. Nakon homilije o. gvardijan obavio je obred pranja nogu „apostolima", što je Krist učinio na posljednjoj večeri dajući svojim učenicima primjer služenja.
U 20.30 sati počela je „Getsemanska ura" koju je predvodio fra Kristian.

Poštovana braćo svećenici,

redovnici i redovnice,

dragi Kristovi vjernici

i svi ljudi dobre volje!

1. Riječima uskrsloga Gospodina, draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam: Mir vama! Slavimo događaj Kristova uskrsnuća, radosnu vijest koja nas zahvaća, koju naviještamo i životom svjedočimo. Uskrsli Krist temelj je svih slavlja i izvor nade, cilja i smisla života i povijesti. Krist je put i ostvarenje našega života, obilježena vremenitošću. U Njemu nalazi svoju puninu u zajedništvu ljubavi Božje, Oca, Sina i Duha Svetoga. Slavimo svetkovinu prvoga dana tjedna novog stvaranja, gdje više nema groba ni smrti jer prijašnje uminu. Božja budućnost ostvaruje našu vremenitost. Bog ne želi da čovjek propadne. Čovjek je slava Božja. Stoga Božja ljubav prihvaća i cijenu poniženja u križu, samo da čovjeka spasi.

2. Prvog dana, rano ujutro, idući na grob, uplašene žene susreću anđela koji im iz praznoga groba javlja radosnu vijest: „Znam, tražite Raspetoga. Što tražite Živoga među mrtvima? Uskrsnuo je, nije ovdje.“ Kad je Stari Adam pao i izgubio zemaljski vrt, anđeo mu je priječio povratak. I anđeo u praznom grobu Novog Adama priječi nam povratak, ali ne u zemaljski vrt, nego ulazak u grob i tamu smrti, to podmuklo životarenje i spavanje bez snova. Za život smo rođeni, a život se ne smije udomiti u grobu. Postoje, nažalost, razni oblici grobova, pokapanje živih osoba prije biološke smrti koja je pobijeđena Kristovim uskrsnućem. Događa se da na čovjekov život i na naše odnose stavljamo grobne ploče sebičnosti, nepovjerenja, osvete, nerazumijevanja, hladnoće. Izloženi smo opasnosti zatvaranja u četiri zida svoga svijeta, u kovčege ekrana virtualnosti koja nas udaljava od stvarnosti i potreba naših bližnjih.

Na Cvjetnicu 13. travnja Imotski je još jednom postao Jeruzalem iz Isusova vremena jer je i ove godine u večernjim satima održana čuvena Imotska Muka. Dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista započeo je pozdravom imotskog gvardijana fra Kristiana Stipanovića. Zahvalio je svima koji su zaslužni za održavanje Muke – sponzorima, tehničkoj i stručnoj podršci, glumcima, a osobito gledateljima koji daju smisao svom trudu oko održavanja Muke. I ove godine, zahvaljujući zalaganju Branimira Bobana, Muka se mogla pratiti u prijenosu na samostanskoj i provincijskoj web stranici te na mnogim portalima na internetu.

Na Cvjetnicu 13. travnja u 9 sati vjernici Imotskog po tradiciji su se okupili na imotskoj tvrđavi Topani da tu obave blagoslov maslinovih grančica i upute se u procesiji prema crkvi sv. Franje te tako proslave svečani Isusov ulazak u Jeruzalem. Na čelu procesije, iza križonoše, išla su djeca u židovskim nošnjama s palminim i maslinovim granama, a iza njih glumci koji su predstavljali apostole i Isusa, podsjećajući sve prisutne na ambijent Kristova ulaska u grad njegove proslave. Među glumcima ističemo jedinog profesionalca, Tomislava Martića, koji će ove godine petnaesti put glumiti Isusa u dramskom prikazu Muke Isusove.