Svake godine 16. srpnja održava se misa na imotskom groblju kod crkvice Gospe Karmelske. Ugođaj je poseban te se uz blagi povjetarac, koji tu redovito puše, dade osjetiti snažna Gospina prisutnost.Poznato je da Imoćani vole marijanske pobožnosti, a ova je zaista specifična.
Sve je počelo nakon što su se Imoćani uz Božju pomoć oslobodili od Turaka daleke 1717. godine. Nakon toga je mletačka vlast dala fratrima zemljište za gradnju župske kuće i crkve. Najprije je 1742. gvardijan fra Stipan Grubišić kupio ogradu ispod samostana, a onda je 1859. fra Ante Perić baš u tom dijelu počeo uređivati novo groblje za imotsku župu. Kad se gradila nova crkva, odlučilo se groblje prenijeti iz Varoši u fratarsku ogradu, a kako je taj dio nekada pripadao Đombama, prozvano je „Đombuša". Tako je najvjerojatnije 1866. fra Ante Perić dovršio gradnju novog groblja i svečano podigao lijepu crkvicu s mrtvačnicom ispod nje i posvetio je Gospi Karmelskoj.
Nekoliko riječi o pobožnosti Gospi Karmelskoj
Karmel je gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga Jahve na toj gori. Red karmelićana utemeljio je križar Bertold iz Kalabrije 1155. Lijepa crkva na brdu Karmelu svjedoči o postanku toga reda, koji je posebno njegovao pobožnost prema Gospi (kasnije je nastao naziv Gospa Karmelska). Inače, blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726.
S vremenom se među vjernicima brzo proširila pobožnost prema Gospi Karmelskoj, koja je, evo, uz pomoć naših fratara ostala prisutna i u Imotskom. Zato Imoćani vjeruju da sudjelovanjem u misi na Gospin blagdan mogu od Gospe Karmelske izmoliti sebi Božji blagoslov, a vječni pokoj svima koji su preminuli u nadi uskrsnuća.
Tako Imoćani ostaju vjerni ovoj marijanskoj tradiciji kao i vjetar koji puše svake godine...
Dragutin Koštro, OFS
