Najstariji član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Splitsko-makarske nadbiskupije fra Vjeko Vrčić proslavio je 28. veljače 2014. godine 100. obljetnicu rođenja svečanim slavljem u franjevačkom samostanu Sv. Franje.
Najstariji član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Splitsko-makarske nadbiskupije fra Vjeko Vrčić proslavio je 28. veljače 2014. godine 100. obljetnicu rođenja svečanim slavljem u franjevačkom samostanu Sv. Franje. U slavlju su sudjelovali splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, provincijal fra Joško Kodžoman, svećenici iz samostanskog okružja i braća franjevci s područje cijele Provincije te fra Vjekina obitelj. Najradosniji sudionici slavlja bili su članovi imotskog samostana: fra Kristian, fra Rafo, fra Zoran, fra Željko, fra Ivan i kuharice.
Prigodne riječi uputili su nadbiskup Marin Barišić, provincijal fra Joško Kodžoman, fra Josip Grbavac, fra Srećko Vekić i don Jakov Cikojević.
Nadbiskup Barišić je na početku pozdravio slavljenika, o. Provincijala, svećenike i članove obitelji, a zatim je rekao „ulazite u novo stoljeće života. Ovo je Vaš osoban događaj, ali i događaj svih nas koji Vas volimo i poštujemo. Zajedno s Vama, dragi fra Vjeko, zahvaljujemo Gospodinu za Vas". U nastavku je o. Nadbiskup podsjetio uzvanike kako je fra Vjeko djelovao u vrijeme koje je bilo teško osobito iz dva razloga. Prvo, ideološko vrijeme je bilo teško, i drugo, vršio je službu u mnogim župama doline Neretve ali bez prometnog sredstva. O tim događajima fra Vjeko je nešto zabilježio, ali mnogo je ostalo u njegovu srcu. Iako je proživio mnogo, sve je proživio s ljubavlju, naglasio je o. Nadbiskup, i nadodao kako je fra Vjeko dao sebe osobito malom čovjeku jer i poslije 60 godina služenja u dolini Neretve on je zapamtio imena i nazive kao da je to bilo jučer. Mons. Barišić je zatim rekao da je fra Vjeko bio i kućni prijatelj njegove obitelji. Fra Vjeko je ostavio ljudski i svećenički pečat. „Dragi fra Vjeko, zahvaljujem Vam osobno, u ime obitelji, u ime neretvanskih župa, u ime Nadbiskupije jer ste bili uvijek spremni dati svoj život za vjeru i Crkvu. Ponosni smo na Vas. Hvala Vam za napisane riječi i hvala Vam za sve ono što je u Vašem srcu. Posebna Vam hvala za molitve kojima pratite sve župljane i svećenike. Vi niste u mirovini ni sa 100 godina jer ste Kristov svjedok do kraja života. Dok Vam čestitam ovaj jubilej, želim Vam da Vas Gospodin poživi još mnogo godina", završio je o. Nadbiskup.
Provincijal fra Joško Kodžoman obraćajući se fra Vjeki i svim uzvanicima naglasio je kako smo „danas svi jedna ljudska i svećenička obitelj u prigodi fra Vjekina 100. rođendana. Fra Vjekin put je bio dug. Od Sinja, Metkovića, Runovića, Igrana i Drašnica, Imotskog, Vrgorca i opet do Imotskog. Naši životni putovi su raznovrsni po službi i mjestu. Fra Vjeko je bio župnik i dekan, odgojitelj i pisac. Kao odgojitelj mladima je svojim životom bio primjer svećeničkog služenja. Kao župnik i dekan vjernicima je uvijek bio na raspolaganju. Kao pisac obogatio je Imotsku krajinu svojim istraživanjem i pisanjem. Njegovim zalaganjem franjevački samostan ima i muzej u kojem se čuva blago Imotske krajine. Na ovaj povijesni dan zahvaljujem fra Vjeki na svemu što je učinio kroz ovaj stoljetni vijek za Provinciju i Nadbiskupiju. Zahvaljujem mu što je ponosno predstavljao našu Franjevačku provinciju i postojano vršio svoju svećeničku službu. Hvala Vam, dragi fra Vjeko, u ime Provincije za svako dobro koje ste učinili i za sve neizbrisive tragove koje ste ostavili", završio je o. Provincijal.
Zatim je o. Provincijal pročitao čestitku braće franjevaca iz Njemačke: „Dragi fra Vjeko, na našem godišnjem skupu sa provincijalom rado te se sjećamo i čestitamo 100. rođendan. Neka te dobri Bog blagoslovi i čuva. Braća fratri iz Njemačke".
O. Provincijal je zatim fra Vjeki uručio zahvalnicu i prigodnu sliku u ime Provincije. Tekst zahvalnice na latinskom jeziku pročitao je fra Stjepan Čovo:
„PROVINCIA FRANCISCANA SANCTISSIMI REDEMPTORIS - SPLIT
GRATIARUM ACTIO
FR. VJEKOSLAVO VRČIĆ
IN OCCASIONE 100 DIEI NATALIS ET PERSEVERANTIS FAMULATUS IN FRATERNITATE FRANCISCANA
PAX ET BONUM!
Spalati, die 28 mensis Februarii 2014
Fr. Joško Kodžoman
Minister Provincialis
Fra Josip Grbavac, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti, zahvalio je fra Vjeki za vrijeme koje je djelovao na Gimnaziji od 1938. do 1944. U tom vremenu, osim što je predavao, spasio je knjige od uništenja. Na kraju mu je čestitao 100. rođendan i zaželio da ga Bog poživi.
Fra Srećko Vekić u prigodnoj čestitci fra Vjeki podsjetio je uzvanike na vrijeme kada je fra Vjeko bio župnik u Metkoviću. Naime, fra Srećko se sjeća kako fra Vjeko nije mogao nastaviti držati vjeronauk u školi nego samo u crkvi. Osim toga, ispričao je i događaj kako je fra Vjeko čuvao nadbiskupa F. Franića za vrijeme krizme u župi Sv. Ilije u Metkoviću. Na kraju mu je zahvalio za sva dobra, a osobito za njegovo zvanje i nadodao kako u travnju njegove kolege svećenici slave 50. obljetnicu svećeničkog ređenja.
Don Jakov Cikojević čestitao je fra Vjeki 100. rođendan i zahvalio za ono dobro što je učinio za njega u vrijeme boravka u sjemeništu.
Fra Stipica Grgat razveselio je slavljenika i uzvanike svirajući diple, a prigodne pjesme započinjali su gvardijan fra Kristian Stipanović i fra Ivan Režić.
Na kraju se svima obratio fra Vjeko Vrčić koji je svima rekao hvala, istaknuvši između ostaloga: „Ovaj događaj mi je donio veselje u srcu. Danas nisam zapazio tuge. Dužan sam zahvaliti svima koji ste se radosno odazvali na današnji ručak. Zahvaljujem o. Nadbiskupu koji je prekinuo sve svoje poslove i došao na slavlje svom starom župniku. Sjećam se njegove obitelji", rekao je fra Vjeko a zatim prepričao događaj kako je išao kod jednog bolesnika ali je prije odlaska upitao 'Hoće li me ubiti ako dođem?' Zatim je rekao kako je „u životu doživio lipih i ružnih stvari. Bio sam župnik, dekan i gvardijan u vrijeme komunizma. Bio sam tvrd i nepopustljiv u onome što se tiče vjere", naglasio je fra Vjeko i nastavio kako je uvijek nastojao „sa svima živjeti u ljubavi i miru. Vršio sam volju Božju i bio sam strpljiv. Nikad nisam pogazio savjest makar je trebalo pješačiti i preko 10 km za ispovjediti vjernika". Fra Vjeko je također prepričao nekoliko događaja za vrijeme službe u Vrgorcu i kroz te događaje je naglasio kako je uvijek pokušavao imati razumijevanja za ljude i njihova djela naglasivši da je „u pastoralnom životu nastojao da svaki korak koristi nekome ili nečemu". Fra Vjeko je zahvalio Bogu na mnogim darovima koje mu je udijelio, a osobito na daru duga života, i jer je sve prošlo dobro. Zaželio je da Bog primi njegove poteškoće u pastoralnom radu jer je sve pokušavao učiniti na veću slavu Božju. Od početka je svoj život stavio po zaštitu Gospe koja ga je čuvala kroz ovih 100 godina jer „nisam bio svetac". Na kraju je fra Vjeko, kroz suze, zahvalio o. Nadbiskupu, o. Provincijalu, rodbini i obitelji i svima koji su došli jednom starom svećeniku na slavlje njegova 100. rođendana.
Uz svečano pjevanje i rođendansku tortu, slavlje je bilo na radost svih nazočnih koji su i sami potvrdili da je ovaj događaji i za sve njih jedinstven, stoljeće života jednog svećenika.