U nedjelju 16. listopada u imotskoj je župi svečano proslavljena 25. obljetnica posvete crkve sv. Josipa u Glavini Donjoj. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović te samostanski i župni vikar fra Zoran Kutleša. Pjevanje na misi animirao je veliki župni zbor pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković, a ceremonist je bio nadbiskupov tajnik Gabrijel Kamber.
Prije svete mise djeca i mladi iz Glavine Donje održali su kratki uvodni program, koji su s njima pripremile i uvježbale učiteljice iz područne škole u Glavini.
U svojoj homiliji o. Nadbiskup povezao je slavlje obljetnice posvete crkve sv. Josipa, koja je prostor posvećen bogoslužju i molitvi, s nedjeljnim misnim čitanjima u kojima se govori upravo o molitvi. Posebno je istaknuo molitvu Mojsija na brdu dok su se Izraelci borili s Amalečanima. Taj nam događaj ponajprije govori da svaka istinska molitva zadire u sve pore ljudskog života, odnosno povezana je s konkretnom životnom stvarnošću.
Mons. Barišić istaknuo je Mojsijeve uzdignute ruke kao simbol molitve. Dok su ruke bile uzdignute, Izraelci su pobjeđivali, a kad su ruke bile spuštene, Izraelci su gubili. Naš je ljudski život obilježen trajnom borbom, borbom za dobro, odnosno za istinu, pravdu, obitelj, život... Ako u toj borbi ruke nisu uzdignute, tj. ako našu borbu ne prati molitva, onda sigurno gubimo, onda zlo jača i odnosi pobjedu.
Citirajući jednog židovskog pjesnika koji je rekao da njegov narod nije gubio zbog manjka oružja niti pobjeđivao zbog obilja oružja, o. Nadbiskup osvrnuo se na borbu za hrvatsku slobodu i nezavisnost. U molitvi uzdignute ruke branitelja i čitavog našeg naroda učinile su da, unatoč premoći neprijatelja u naoružanju, pobijedimo i izborimo toliko željenu slobodu i mir.
Na kraju je naglasio da je sv. Josip zaštitnik Hrvatskog sabora i čitave Domovine, kao i Glavine Donje u kojoj danas slavimo srebrni jubilej crkve posvećene njemu. Preporučio je zagovoru i zaštiti sv. Josipa čitav hrvatski narod, a osobito Glavinu Donju da svi živimo po Božjoj volji u miru i radosti.
Na kraju euharistijskog slavlja prisutnima se obratio gvardijan zahvalivši svima koji su zaslužni za izgradnju i uređenje crkve sv. Josipa, u kojoj se svake nedjelje i svetkovine slavi sveta misa, a subotom održava vjeronauk za djecu i mlade iz tog mjesta. Zahvalio je svima koji su doprinijeli svečanosti proslave 25. obljetnice posvete crkve, na poseban način o. Nadbiskupu koji se rado odazvao na slavlje i uputio svoju pastirsku riječ vjernicima.
Nakon mise u dvorani koja se nalazi u kripti crkve mještani Glavine pripremili su zakusku.
Ideja o gradnji crkve u Glavini Donjoj nastala je već šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su mještani iz brdskog predjela počeli graditi kuće u polju, čime je naselje polako raslo te se osjetila potreba za filijalnom crkvom u tom dijelu imotske župe. Zahtjev za gradnju crkve upućen je nadležnim državnim tijelima 19. veljače 1986., kad je gvardijan i župnik bio pokojni fra Ante Madunić. Zbog nesklonosti tadašnjih vlasti dozvola je izdana tek 3. veljače 1989. Kamen temeljac postavljen je 18. ožujka iste godine. Naime, te je godine Cvjetnica bila 19. ožujka, tako da se Sv. Josip slavio dan ranije.
Nakon više od dvije godine gradnje crkvu je u nedjelju 25. kolovoza 1991. posvetio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić.