U srijedu 24. srpnja u Imotskom je počela devetnica Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog i Imotske krajine. Prvi dan devetnice euharistijsko je slavlje predvodio fra Mladen Prolić, župnik Runovića, a pjevanje je animirao zbor iz Runovića pod ravnanjem Maje Biočić. U koncelebraciji su bili fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan i župnik, i don Mijo Šurlin, voditelj Ustanove za uzdržavanje klera u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Svaki dan devetnice zavjetni je dan pojedinih dijelova imotske župe te ujedno hodočasnički dan neke od župa iz imotskoga samostanskog okružja. Tako su 24. srpnja svoj zavjetni dan imali Vujčići i Adžije, a hodočasnički dan vjernici iz Runovića.
Na kraju slavlja fra Kristian je zahvalio fra Mladenu i runovićkom zboru te ih pozvao pod samostanski cedar na druženje.
fra Mladenova propovijed
Devetnica Gospi od anđela.
U Asizu, rodnom gradu Sv. Franje nalazila se crkvica Sv. Marije Anđeoske u kojoj je Franjo slušao evanđelje o poslanju apostola i taj govor ga je potaknuo da još više nasljeduje život Krista i apostola. Vlasnici toga posjeda bili su benediktinci, koji su ga 1210. ustupili Franji i njegovoj braći. Franjini životopisci opisuju ovu crkvicu kao mjesto koje je sv. Franjo posebno volio i tu se sastajao sa svojom braćom. Danas se na tome mjestu nalazi velebna bazilika sv. Marije Anđeoske unutar koje se nalazi i mala crkvica iz Franjina doba.
Prema izvještaju davnih žitelja sv. Franjo je pripovijedao je kako mu je Bog objavio da Bl. Djevica između ostalih crkava, koje su njoj na čast sagrađene na svijetu, tu crkvu ljubi posebnom ljubavlju. Zato ju je svetac više ljubio nego ostale.
Bl. Djevica Marija – Gospa od anđela, za čiju se svetkovinu danas počinjemo pripravljati devetnicom, naša je nebeska majka i zagovornica pred prijestoljem Božjem milosti. Ona nas svake godine u ovim vrućim ljetnim danima okuplja pred svoju svetkovinu.
Ove ćemo godine svetkovinu Gospe od anđela slaviti u „Godini vjere". Sv. otac Benedikt XVI, sada papa emeritus u svom Apostolskom pismu „Vrata Vjere", koje je napisao za 'Godinu vjere' među primjerima vjere nama vjernicima katolicima na prvom nam je mjestu istaknuo Bl. Djevicu Mariju, Isusovu majku.
Upravo po vjeri Marija je prihvatila naviještaj anđela Gabrijela i povjerovala da će postati majkom Sina Božjega (usp. Lk 1, 38). Prilikom pohoda svojoj rodici Elizabeti Marija u svom hvalospjevu „Veliča" slavi Svevišnjeg Gospodina za čudesna djela koja čini u onima koji se uzdaju u njega (usp. Lk 1, 46 – 55). S radošću i sa strepnjom Marija je donijela svijetu i rodila svoga sina Isusa, Spasitelja (usp. Lk 2, 6 – 7). Zajedno sa svojim zaručnikom Josipom Marija je povela svoje dijete Isusa u izgnanstvo u Egipat da ga spasi od Herodova pokolja (usp. Mt 2, 13 – 15). U vjeri je Marija pratila i slijedila svoga sina Isusa kroz njegovo trogodišnje javno djelovanje i propovijedanje te stajala po njegovim križem sve do njegove smrti (usp. Iv 19, 25 – 27). Marija je u vjeri iskusila plodove uskrsnuća svoga Sina.
Ona je pohranjivala sve događaje u svom srcu (usp. Lk 2, 19), te ih nakon Isusova uskrsnuća i silaska Duha Svetoga prenijela učenicima svoga Sina, koji su okupljeni s njom u dvorani Posljednje večere čekali silazak Duha Svetoga (usp. Dj 1, 14). Uvijek je Marija u svoj vjeri bila blizu Gospodinu Bogu te nakon zemaljskog života uznesena u nebesku slavu kraljuje kao Kraljica neba i zemlje i Kraljica Karmela.
Danas smo čuli iz Evanđelja po Luki kako su Marija i Josip tri dana tražili Isusu koji se izgubio u Jeruzalemu. Na majčino pitanje, „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili" (Lk 2, 48), Isus odgovara, „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega (Lk 2, 49)?" I Marija i Josip, kao roditelji susreli su se s problemima odrastanja i sazrijevanja svoga Sina. Evo, danas čusmo kako se u 12. godini života izgubio i traže ga tri dana.
Možemo reći u odnosu na nas vjernike, Marijinu duhovnu djecu da Bl. Djevica Marija i danas sa Sv. Josipom traži toliku svoju djecu koja su po grijehu odlutala od Oca nebeskoga, koja su zaboravila na riječ Božju, vjeru, nedjeljnu sv. misu, primanje sakramenta, svakodnevnu molitvu, na kršćansko djelovanje i ponašanje u društvu; traže tolike mlade koji ne slušaju pouke svojih roditelja i ne slušaju ih kad je u pitanju nedjelja – sv. misa i kršćanski nauk...
Biti u onome „što je Oca mojega", to je ono što kao vjernici - katolici trebamo živjeti i do čega trebamo držati! U isto vrijeme, to je ono što nama vjernicima katolicima, našim kršćanskim obiteljima, može pomoći da odolimo izazovima današnjeg vremena koje je poprilično bezbožno, zatim lošim i nemoralnim zakonima koji se protive naravnom i Božjem pravu (kao što je umjetna oplodnja, nastrane bračne zajednice, odgoj djece bez Božjeg zakona, bez oca ili majke).
I među nam vjernicima ima sablazni i grijeha. Biti u onome „što je Oca mojega" može nam i treba pomoći da odolimo onome što je po sebi grijeh i sablazan, kao živjeti nevjenčano u slobodnoj zajednici kao čovjek i žena i govoriti za sakrament ženidbe 'što mi znači taj papir', a sve je ovo katolicima neprihvatljivo, zatim zanemariti u odgoju djece vjeronauk, molitvu, sv. misu, poslušnost i poštovanje prema straijima.
Obnova naših katoličkih obitelji i povratak traženju onoga „što je Oca mojega", znači u današnjem vremenu staviti Gospodina Boga, riječ Božju, zapovijedi Božje, a ne sebe, na prvo mjesto. A briga za pretvara se u brigu za druge, naše bližnje i za služenje njima, a koja se često puta pretvara i u traženje drugih kao što su to činili Josip i Marija, tržeći dječaka Isusa. Jer, Sin Božji nas je naučio da ljubav prema Gospodinu Bogu ide zajedno s ljubavlju prema bližnjima.
„Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem, ( Lk 2, 41). „Majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu (Lk 2, 51)". Pozvani smo 'Godini vjere' po primjeru na Bl. Djevicu Mariju više pažnje posvetiti slušanju riječi Božje, nositi je u svom srcu od nje i po njoj živjeti, živjeti u kršćanskoj ljubavi, osobito prema onima koji su potrebni naše pažnje i ljubavi.
I samo tako nam pobožnost Gospi od anđela neće biti tek tradicija, nego i izričaj vjere, koja u Gospi, u ne vidimo samo zagovornicu, nego i ženu, ljudsko biće, onu koju je Bog pozvao i koja mu se cijelim svojim bićem odazvala, postavši tako primjer vjere svima koje Bog zove, na ovaj ili onaj način, kroz ovu ili onu službu.
U „Godini vjere" upiremo svoje oči u Bl. Djevicu Mariju, Gospu od anđela kao našu duhovnu Majku i kao našu zagovornicu, ali i kao prvi primjer vjere u njezinoga sina Isusa Krista. Marija kao primjer vjere svijetli u svom punom sjaju pred nama koji želimo slijediti kao učenici njezina Sina.
Njoj se obraćamo u molitvi da joj zahvalimo za sve milosti, duhovne i tjelesne i da je zamolimo unaprijed za njezin majčinski zagovor i pomoć. Uzdamo se u nju jer znamo da nam ona može od svoga Sina izmoliti svaku milost i milosrđe koji su nam potrebni. Znamo da nas ona majčinski ljubi i pomaže nam u radostima i tamama na putu našega zemaljskog života.
Neka nam Marija bude prvi primjer u vjeri koji ćemo nasljedovati slušajući riječ Božju i čuvajući je u svom srcu, vjerujući i ustima ispovijedajući vjeru! Neka nam ona Kraljica neba i zemlje i Kraljica anđela bude zvijezda vodilja koja će voditi i usmjeravati naše korake na putu prema vječnosti u susret njezinu Sinu! Amen!
