Autor Ivana Granić u Framaška razmišljanja na 12. siječnja 2013 Više od ovog autora  |

Pred članovima Crkve posljednjih se mjeseci pojavio novi problem – uvođenje zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole. Sve je počelo kao tihi plam neslaganja, a završilo kao požar na štetu Crkve i države. Dvije strane koje bi hrvatskim državljanima trebale pružiti nadu i sigurnost odjednom su se našle u sukobu koji ih je doveo na naslovnice novina. U borbi da se pokažu pravo lice zdravstvenog odgoja, ja se osjećam bespomoćno. U meni se bude sumnje i nemiri koje više ne mogu ušutkati. Tema od koje sam bježala pritišće me sa svih strana. Zdravstveni odgoj uselio se i u moj um i stalno kuca. Pita puštam li ga ja u svoj život.

Mala, slaba ja, naspram velikog pritiska medija i raznih udruga, isprva sumnjam. Da. Zdrav život, prevencija ovisnosti, prevencija nasilja, odgovorno spolno ponašanja... Zvuči dobro. Čini se da zdravstveni odgoj prodire u temeljne mentalne i socijalne dimenzije čovjeka te uči razvijanju zdravih, temeljnih životnih vještina. Vlada kaže da je to znanost, ideološki neutralna znanost.
Međutim, nastavljam čitati kurikulum i vjernica u meni buni se. Rekli su neutralna znanost. Mene podsjeća na propagandu homoseksualne i feminističke ideologije, i to ne baš znanstveno utemeljene. Kako da ja, koja cijeli život slušam o ljepoti čiste ljubavi i bračnog života, odjednom prihvatim da se pedofilija naziva kulturološkim fenomenom? Kako da ja pored biblijskog „Muško i žensko stvori ih" ne uočim izopačenost u njihovom „Spol je biološki dan, ali rod biramo sami."?
Da zbog poganskih ideologija umotanih u fini papir obrazovanja ja odbacim Boga i sigurne temelje na kojima gradim svoj život? Da dopustim da me zadoje plitkim tumačenjima jednakosti i spolnosti?
Ne. Ja želim čisto srce, da ostanem blizu Boga, i čist um, da me uzdiže k Nebu.