Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 20. svibnja 2013 Više od ovog autora  |

Bernardin se rodio 1380. blizu talijanskog grada Siene. Kad su Bernardinu bile četiri godine, umrli su mu roditelji te je ostao siroče. Kako nije imao braće i sestara, rođaci su ga uzeli k sebi u Sieni. Bernardin je bio sposoban i marljiv te se upisao na slavno sijensko sveučilište. Svoju ljubav prema čovjeku pokazao je na poseban način kada je u Sieni zavladala kuga. Ostao je u gradu i pomagao oboljelima od kuge. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima te je 1404. ušao u franjevački red te postao svećenik.

Osim po svojoj ljubavi prema čovjeku, Bernardin je postao i poznati propovjednik. 1417. započeo je propovijedati i obilaziti Italiju. U svojim je propovijedima na poseban način promicao pobožnost prema Imenu Isusovu. Od 1430. posvetio se pisanju teoloških rasprava kako bi osvijetlio kršćanske istine vjere.
Sv. Bernardin zaslužan je i za duhovnu obnovu franjevačkoga reda te je utjecao na svetost velikih franjevaca svoga vremena: sv. Ivana Kapistrana, sv. Jakova Markijskoga i drugih.
U franjevačkom redu promicao je i temeljitu teološku naobrazbu i studij te je podizao razna učilišta na kojima je i sam predavao. Osim toga, išao je i na neka putovanja za što su ga zamolili neki svjetovni vladari. Na jednom od tih putovanja osjetio je slabost te je primio svete sakramente i preminuo u Gospodinu. 1450. na Duhove papa Nikola V. proglasio ga je svetim.

Vjerujem da nam, dok razmišljamo o životu sv. Bernardina, odmah u oči upada njegovo širenje pobožnosti prema Imenu Isusovu te, također, da bi to trebala biti i glavna poruka koju bismo mogli od ovoga velikog franjevca i sveca naučiti. Naime, dok s jedne strane imamo mnoštvo kršćana koji svojim riječima obeščašćuju i psuju sveto ime Isusa, Boga, Gospe, svetaca itd., trebali bismo se kao vjernici truditi i širiti slavu Imena Isusova. Kao vjernici i kršćani ne smijemo sebi nikada dopustiti da nam preko usta iziđe psovka Božjeg imena, a to ćemo postići ako budemo u svom životu blagoslivljali Boga i Njegovo ime za sve ono što se događa oko nas. Kad čujemo druge, pogotovo djecu, kako psuju Boga, potrebno ih je žestoko ukoriti i upozoriti kako bi se riješili te loše navike koja je ujedno i teški grijeh, a koja ne smije nikako biti prisutna u našem životu ako se doista smatramo kršćanima i vjernicima.
Danas kad slavimo ovog velikog borca i promicatelja Imena Isusova, ugledajmo se na njegov primjer i odlučimo da nećemo sebi dopustiti da budemo oni koji će Boga vrijeđati svojim psovanjem, nego ugledajmo se u sv. Bernardina i trudimo se biti promicatelji toga svetog Imena. Osim toga, molimo se Bogu da iskorijeni psovku i pogrđivanje svih svetih imena te nastojmo svojim životom i primjerom promicati slavu i čast Imena koje nam je donijelo spas i otkupljenje.