Autor Lidija Tolić u Razmišljanja na 25. veljače 2012 Više od ovog autora  |

Razmišljam o korizmi i onome što mogu učiniti u danima pripreme za proslavu Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća. Želim da moja pokora bude Bogu ugodna, a meni korisna. Zato ga molim da mi pomogne:

„Gospodine, najprije te molim da mi oprostiš jer često zaboravim što si učinio za mene, za sve nas. Sramim se zbog toga i odlučujem da ću to promijeniti.

Želim te, Gospodine, bolje upoznati, više vremena s tobom provoditi, slušati te, učiti od tebe, razumjeti tvoju riječ...

Zato odlučujem svako jutro u tišini svoga stana, dok još svi spavaju, s tobom započeti novi dan koji mi daruješ. Popodne želim s tobom popiti kavu, sjediti s tobom, uživati u tvojoj blizini. A navečer, Gospodine, na kraju dana, želim položiti svoju glavu u tvoje krilo da me miluješ svojom ljubavlju i dobrotom te tako s tobom utonuti u noćni san jer znam da sam s tobom sigurna, a ti, Gospodine, radostan."

Lidija Tolić, FSR