Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 08. ožujka 2015 Više od ovog autora  |

Iz Službe čitanja, treća korizmena nedjelja

Ovo govori Gospodin: „Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru, neka bude potpuno uništen.
Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad.
Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!
Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam milostiv!
Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.
Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova. Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad, nego ga bacite paščadi!
Ne daji lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde. Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici." (Izl 22,20-23,3)

Nakon gore navedenih uputa slijedi još cijeli niz, kao što je na primjer, zapovijed o pomaganju neprijatelju u nevolji i mnoge druge. Uglavnom, Bog je na strani onog tko je u određenom trenutku u nepovoljnijem položaju, bilo zbog siromaštva, nezaštićenosti ili nepravde, bilo zbog neistine ili trenutačne životne nevolje. Nekada su stvari posve jednostavne – gladna nahraniti, žedna napojiti, priteći u pomoć unesrećenom čak i ako se radi o neprijatelju, ne pritiskati dužnika koji ne može vratiti dug, govoriti istinu koliko god te ona koštala, ne povoditi se za masom. Međutim, situacije koje nas u životu zatiču nisu uvijek ovako jednostavne, niti je uvijek očigledno što nam je činiti. Nije uvijek u pitanju jednokratna pomoć jer problemi bivaju kudikamo kompleksniji. U naslovu piše: "štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu, izbavite potlačenog i ubogog, istrgnite ga iz ruku bezbožnih." Kad je riječ o kompleksnijim problemima, većini u ovom trenutku padaju na um ljudi bez prihoda, pa oni koji su u dužničkom ropstvu i pod ovrhama, možda žene izložene nasilju. Meni su na umu neki drugi problemi. Uzimam kao primjer obitelji čiji je član ovisnik o drogi, kocki, alkoholu ili je nešto slično u pitanju. U ovakvoj obitelji svi su žrtve, svi su na neki način slabi, jadni, ubogi i potlačeni. Odluči li obitelj potražiti pomoć, riješiti situaciju, obično kad je ona već nepodnošljiva, obratit će se vjerojatno nekoj, od već mnogobrojnih, zajednica. Da bi izbavili sina, kćer, brata, muža iz „ruku bezbožnih", od obitelji se traži da ga ne nahrane, ne napoje, ne daju mu krov nad glavom sve dok pristane na ulazak u zajednicu i ostanak u njoj. Možete li zamisliti do koje mjere ti roditelji, braća i sestre, djeca ili supružnici moraju stisnuti srce? Koliko se moraju lomiti u sebi? Koliku bol moraju podnijeti, često i osudu okoline? Strašno je to trpljenje.
Ponekad nije rješenje u zajednici niti rješenje možemo nazrijeti. Jedina je mogućnost priznati svoje neznanje i nemoć te u potpunosti, zajedno sa svom tjeskobom koja nas razdire, probleme predati Bogu. Isus je znao kako stvarni životni problemi mogu biti komplicirani i nejasni. Znao je, koliko god mi nastojali primijeniti govor o blaženstvima i savjete koji slijede, da nam često neće uspijevati. Nije lako riješiti složene jednadžbe s više nepoznanica. Zbunjenost i zabrinutost još više nam zamagljuju pogled i otežavaju iznalazak pravog i pravednog rješenja. Kad sva naša uporna upinjanja da se stvar makne s mrtve točke ne daju rezultata, to obično ukazuje na potrebu zaustavljanja aktivnosti i odustajanja, jer nije došlo vrijeme ili nije naš zadatak. "Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." (Mt 6,34)

O jednom nema dvojbe - ne sudite. Nismo kadri sagledati ni vlastitu situaciju ni vlastito srce, kako ćemo onda tuđe? Stoga je važno, kad sudimo grijeh, da ne sudimo grešnika – osobu.
Uz čitanja, koja govore o Božjim zapovijedima iz knjige Izlaska, bilo bi zgodno pročitati petu, šestu i sedmu glavu Evanđelja po Mateju. Dok se Otac obraća onima koji su u povlaštenoj poziciji, poziciji „moći", Sin se obraća i onima koji su u poziciji „nemoći". Svima. Pred Bogom smo svi jednaki. Bogati i siromašni. Siti i gladni. Pravedni i nepravedni. Svi smo njegova stvorenja. Djeca Božja. Svi smo nosioci prava, ali i obaveza. Svi smo dionici slobode, ali i odgovornosti. I siromahu i bogatašu ista je kušnja - imanje - samo je predznak različit.
Slabi smo, neuki, strašljivi - u svemu nesavršeni. U svakoj situaciji, kako god bezizlazna izgledala, imamo jedno oružje, bolje rečeno oruđe. Možemo moliti. Za snagu, pouku i mudrost, za hrabrost. To nam Otac naš na nebesima neće odbiti. „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.
Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" (Mt 7, 7-8.11)