Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 06. veljače 2015 Više od ovog autora  |

Ne znam kako je s drugim ljudima, ali znam kako je sa mnom. Dođe vrijeme, nakon dužeg ili kraćeg vremenskog razdoblja, kad se osjećam matirano. Jednostavno sve stoji u mjestu. Zaglavim u ustajalost i sve se u meni buni protiv takvog stanja. S druge strane, kad god sam u takvim stanjima pošto poto htjela i posegnula za radikalnim promjenama, još gore bih zaglavila. Koprcajući se s tim pitanjem biti ili ne biti, sjetim se skrenuti fokus s vlastite pameti na Božju pamet.

I tako kažem Isusu: „Ajde, reci kako ću se iz ovoga izvući! I, molim te, daj mi riječ koju ću shvatiti." Uzmem Sveto pismo, otvaram. Lijepo mi se otvori Knjiga mudrosti, po pročitanom zaključim da je odgovor ovakav: "Tražila si mudrost i dosta vremena uložila u traženje, išla njezinim tragom, nemoj to sada olako prokockati i odbaciti." Ok, ovo sam doživjela kao svojevrsnu pohvalu, ali i upozorenje. Stvari mi ipak nisu bile jasnije, osobito kad mi se u iduća dva otvaranja priprijetio Jeremija. Ipak, jedno je bilo jasno: u idejama koje sam prethodno domislila ima nešto debelo nevaljalo. Znatiželjna čimavica kakva jesam, pokušam opet sutra. Stanem, fokusiram se... zazovem Duha Svetog u pomoć... prvo i drugo nije mi baš jasno ili ne prihvaćam?... treće... Isus šalje učenika da odriješi magare na kojem će ujahati u Jeruzalem. Ovdje sam se odlučila prepoznati u poslovično tvrdoglavoj, ali i dragoj životinji. Jedna od muka sadašnjeg stanja jest i osjećaj beskorisnosti pa me raduje mogućnost, obećanje Isusovo da će me odriješiti i upotrijebiti. Čim sam se uzradovala svojoj „magarećoj ulozi", odmah sam bila odriješena od navezanosti na besplodno duhovno stanje u kojem sam se do tog trenutka nalazila. Sad se treba okrenuti i pomalo duhovni put pod noge... Biti magarac ne zvuči tako romantično kao biti Kristofor, ali važno da je Isus na plećima.