Autor fra Ivan Režić u Razmišljanja na 09. studenog 2011 Više od ovog autora  |

Nedavno pročitah da je najpoznatiji fizičar današnjeg vremena Stephen Hawking na temelju domašaja moderne fizike i svog osobnog promišljanja donio slijedeći zaključak: „Zbog zakonitosti poput gravitacije, svemir može i bit će stvoren iz ničega. Spontano stvaranje je razlog zbog kojega ima nečega umjesto ničega, zašto postoji Svemir i zašto mi postojimo". To znači sve ono što nas okružuje, svu ljepotu stvorenoga svijeta i čovjeka kao biće razuma i gledano biblijski krunu stvaranja, proglasiti sasvim slučajnom pojavom. Zanimljivo i začudno razmišljanje!?

 Ali možda ipak nije, jer moderna fizika uopće ne otvara prostor za mogućnost Božjeg djelovanja kod čina stvaranja svemira, napisa u svojoj najnovijoj knjizi "The Grand Design" upravo Stephen. Pitam se kako se može donijeti valjan logički zaključak ako se uopće nije uvrstilo kao moguću premisu onu koju želimo razumski i znanstveno pobiti ili isključiti. Razumski dokučujući, bilo bi pošteno i metodološki ispravno Božju intervenciju kod stvaranja svemira barem postaviti u pitanje, a ne je isključiti bez da ju se ozbiljnije razmatra. Moram priznati da sam od ovog vrijednog znanstvenika, koji „sasvim slučajno" ima tako britak um očekivao malo ponizniji i mudriji zaključak. Čudi me kako se Hawking nije zapitao što je dovelo do sile gravitacije koja po njemu uvjetuje stvaranje svemira a onda i svega što (slučajno nasta) postoji?

Još jednom se na djelu pokazuje čovjekova težnja koju nalazimo na prvim stranicama Biblije, da se svojim umom izdigne iznad Onoga pred kim jedino pristoji stajati u stavu poniznosti i zahvalnosti. Zanimljivo je kako je biblijski „neuki" pisac genijalno prikazao tu stalno prisutnu napetost odnosa stvorenje - Stvoritelj, vidljivu od najranijih čovjekovih samosvjesnih čina do dana današnjega. No i Krist je na jednom mjestu rekao da Bog posrami mudrost umnih izabirući upravo lude ovoga svijeta.

Razum je zacijelo divan Božji dar čovjeku koji po njemu biva stvoritelj u malome ili sustvaratelj, ali razum može biti i zamka za čovjeka koji sebe poima potpuno svojim ili sebi danim.

Kao čovjeku koji u odnosu na spomenutoga znanstvenika ima zaista malo znanje o modernoj fizici, ipak mi ostaje primijetiti da se do Boga nitko nije dovinuo tek darom razuma, iako slavni Kant napisa da nas zvjezdano nebo iznad nas i moralni zakon u nama upućuju na opstojnost Božju, već nas do njega vodi stav poniznosti, prosvijetljen razum i otvoreno srce. To od srca želim svim znanstvenicima današnjice i sutrašnjice.

fra Ivan Režić