Autor fra Ivan Režić u Homilije na 29. travnja 2012 Više od ovog autora  |

Iako u današnje vrijeme rijetko možemo susresti po našim selima pastire i stada, još uvijek, po pripovijedanju starijih, u prilici smo saznati mnogo nama nepoznatih i zanimljivih pojedinosti i nakratko maštom otputovati u neka minula vremena. Rana kršćanska ikonografija često uzima za svoj motiv upravo prikaz Isusa kao Dobrog Pastira. Kad Isus progovara o sebi i svojima on to vrlo rado čini, između ostalih slika, slikom pastira i stada koja je vrlo bliska onima koji ga u ono vrijeme slušaju. Između pastira i njegova stada vremenom se uspostavlja poseban odnos. Pastir poznaje svoje ovce, a one poznaju glas svog pastira.

Evanđelist Ivan nam nakon zgode o ozdravljenju slijepca i sukoba s farizejima donosi Isusov govor u kojemu Isus upozorava svoje učenike da se trude dobro razlučiti pastira od najamnika. Jer najamniku nije stalo do ovaca i on ih u nepovoljnom trenutku ostavlja same bez zaštite. Kao glavni kriterij u prosudbi tko je pravi ili dobri pastir jest kriterij spremnosti položiti čak i vlastiti život za ovce svoje. Tko je ikada u ljudskoj povijesti na takav način govorio i svom govoru sve do Golgote ostao vjeran ako ne Isus?! Isus, nadalje izražava želju da i ostale ovce, koje nisu u njegovu ovčinjaku, privede k sebi. Ako Crkvu usporedimo s ovčinjakom o kojemu govori Isus onda nam biva jasno da su Isusove riječi itekako primjenjive na naš život i odnose unutar njega. Prije svega Isus nije ostavio svoje stado bez pastira. Nakon uskrsnuća i susreta s Petrom, kojemu tri puta postavlja isto pitanje, Isus mu kaže: „Pasi ovce moje". Nije li Kristovo obećanje da će uvijek biti uz nas ono što nam daje snagu i svjetlo u svim našim poteškoćama života i slaboćama vjere? Tu snagu kušamo na osobit način u sakramentu pomirenja i euharistije, gdje nam se daje za hranu. Po snazi Duha Svetoga Krist kao Pastir Dobri bdije nad svojim stadom. No, s druge strane, zloupotreba ljudske slobode i đavolska zloća zadaju brojne udarce na osobnom i zajedničkom planu. Isus nam stoga daje jasnu uputu za prepoznavanje i otčitavanje znakova vremena. Nama danas šalje poruku da ne nasjedamo naivno na kriktiku upravljenu prema Crkvi i kršćanima koja ima rušilački i osvetnički ton. Jer jedino onaj tko s ljubavlju i dobronamjernošću pristupa nekojoj manjkavosti koja se nazire na licu Crkve, postupa na ispravan način. Osim toga, prije no što zahtijevamo od drugoga trebamo sami pružati dobar primjer. A danas pred sobom vidimo apsurd da o moralu najviše govore oni koji su ga se u svom životu odrekli! Isus je upozorio i da se klonimo lažnih proroka i zavodnika. Da bi to uistinu mogli potrebna nam je mudrosti i razboritost koju nam može podariti jedino naš Dobri Pastir. Danas nas Crkva poziva da se na poseban način molimo za nova duhovna zvanja tj. za nove pastire u stadu Božjem. Isto tako molimo za papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice da budu što jasniji znak prisutnosti Dobrog Pastira u svijetu i na taj način i druge privedu Kristu.