Autor fra Ivan Režić u Homilije na 15. siječnja 2012 Više od ovog autora  |

Cijeli čovjekov život obilježen je neprestanim traganjem. Lijepo je to u stihovima izrazio naš hrvatski pjesnik Petar Preradović kad je napisao: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije..." Središte čovjekovog bića jest srce. Doista, čovjek može pobjeći od drugih ali ne i od samoga sebe, jer gdje god ide nosi cijeloga sebe sa svim svojim uspjesima, promašajima, sumnjama, pitanjima, čežnjama... Dok u temelju svih traganja stoji ono temeljno traganje, a to je traganja za smislom, za onim što nam daje nadu i poticaj za onaj odlučni, a ponekad i prijelomni korak dalje.

I apostoli iz današnjeg evanđeoskog ulomka tragaju. Oni nisu nevjernici ili sumnjivci već učenici učitelja koji ih upućuje na većega od sebe. Kakva poniznost? Za razliku od brojnih učitelja i gurua današnjice, koji skupo prodaju jeftin nauk na račun slomljenih ili razočaranih, oni traže pravoga Učitelja i idu za njim. Slute da im upravo on može dati ono što su tako gorljivo i neprestano tražili. Na početku svakog nasljedovanja stoji poziv, kako smo mogli vidjeti u prvom čitanju iz Knjige o Samuelu, koje je paradigma svakog poziva, a osobito poziva na Bogu posvećeni život. Inicijativa dolazi od Boga, a s druge strane nalazi se ljudska poslušna ili neposlušna slobodna volja. Sveti Pavao nas potiče u poslanici Korinćanima: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" Kod poziva, odnosno hoda u vjeri, uvijek se radi o koračanju po uskoj i strmoj stazi sa nebrojenim opasnostima, na kojoj se ne smije izgubiti iz vida vlastito dostojanstvo i konačni cilj našeg vjerničkog nasljedovanja.

Ako bismo htjeli ukratko sažeti današnju poruku, koja nam je upućena po riječi Božjoj, onda možemo reći da je pravi učenik pozoran na Božji glas, jer Bog Stvoritelj i Svedržitelj je vrhovna norma vjernikovog života. Bog djeluje u Crkvi i po Crkvi, koja je po daru Duha svetoga spremna tumačiti Božju riječ i kritički preispitivati autentičnost poziva. Nad tom zahtjevnom i svetom zadaćom bdije Petar naših dana čija nas riječ uvijek iznova upućuje da svoj život naslanjamo na stijenu, odnosno na Božju riječ i snagu molitve i sakramenata koja nam je u Crkvi darovana. Zato i mi poput prvih učenika tražimo Gospodina, neprestano mu dolazimo i nastojmo oko toga da on bude dragi gost našeg srca, kako nam brojne ponude današnjice ne bi zamaglile vedrinu duha i udaljile nas od Onoga koji je jedini kadar u naš život unijeti radost i mir. Nemojmo zaboraviti tragati ali s vjerom i nadom, kako bismo očima vjere uvijek umjeli prepoznati ispravan put i druge priveli na nj svojim životom.

Fra Ivan Režić