Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 08. siječnja 2012 Više od ovog autora  |

Sva evanđelja govore o Isusovu krštenju u Jordanu. Izvještaji o tom događaju bogati su porukama za naš duhovni život. Danas bih volio da u svom razmišljanju zastanemo na samom mjestu događaja, odnosno na rijeci Jordanu. Naime, i samo mjesto Isusova krštenja nudi silno važne poticaje za naš život.

Jordan je važan u povijesti Izraela. Jedna od stvarnosti koje ga čine posebnim i značajnim za Židove jest ta što on dijeli pustinju od Obećane zemlje. I pustinja je važna za izraelski narod jer je u njoj narod oslobođen od ropstva. U pustinji je sklopljen savez s Jahvom te je narod kroz pustinju došao do ostvarenja Božjih obećanja - uveden je u Obećanu zemlju.
Jordan je, dakle, razdjelnica između hoda prema obećanju i primanja samog obećanja. Prije Jordana stoji nada, uzdanje u Boga da će ispuniti ono što je rekao. Divne su riječi iz današnjega prvog čitanja koje Bog preko proroka Izaije upućuje svojim vjernicima: „tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“ (Iz 55, 11). Jordan nas stoga u prvom redu podsjeća da je Bog vjeran svojim obećanjima i da će ostvariti ono što je rekao. Ima li takve nade u nama, nade koja se temelji na Božjoj vjernosti, na njegovoj stalnosti? Ako smo ljudi nade, onda se to mora osjetiti i u našem srcu i vidjeti na našem licu, jer nada zrači, ona odsijeva vedrinom i u čovjekov nutrini i na njegovoj vanjštini.

Nadalje, Jordan nas podsjeća na naše krštenje - ono je prelazak iz pustinje u ispunjenje Božjih obećanja. Po krštenju smo postali jedno s Onim koji je jači, koji krsti Duhom Svetim, kako posvjedoči Ivan. To je obećanje uistinu ostvareno u nama. Ove riječi nisu bajka, nisu nekakvo isprazno tješenje, nego zbilja, stvarnost. Po krštenju smo postali jedno sa Sinom Božjim, s Ljubljenim u kojem prebiva sva Očeva milina. Tako smo postali ljubljeni Očevi sinovi i kćeri. To je stvarnost na koju nas Jordan podsjeća, stvarnost koju, čini mi se, olako u svom životu zaboravimo. Pokušajmo danas u sebi probuditi vjeru da je Bog u mom životu već ostvario mnogo toga što je obećao.

Jordan nas, dakle, podsjeća na Božja obećanja: na ono što je obećano i ostvareno, ali i na ono što tek čeka svoje ispunjenje. Probudimo u sebi danas vjeru i nadu te prionimo svim svojim bićem uz Isusa Krista, jer on je Očev Ljubljeni, onaj u kojem se sva Božja obećanja ispunjaju.

fra Kristian Stipanović