Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 26. srpnja 2015 Više od ovog autora  |

Nakon što je Isusa izvijestio da je u mnoštvu dječak koji ima pet kruhova i dvije ribice, apostol Andrija kao da žalosno i zabrinuto uzdiše: "Ali što je to za tolike?" Zbilja, obrok koji je mogao nasititi dječaka bio je kao ništa za tisuće ljudi koji su ih pratili.

Ponekad se u životu osjetimo poput Andrije. Naime, vidimo u svojoj životnoj sredini i na televiziji tolike koji su potrebiti, materijalno ili duhovno. Htjeli bismo nešto učiniti za njih, pomoći im, ali nemamo dovoljno sredstava, tek malo "kruha i riba". "A što je to za tolike?"

Iz naše perspektive to je ništa i ne možemo ništa učiniti, ali iz Isusove perspektive to je dovoljno, čak će i preteći. Što, dakle, učiniti? To malo što imamo na raspolaganju - malo novca, hrane, odjeće, vremena... - dajmo Isusu u ruke da on s time raspolaže. Možda neće svima pomoći, ali nekome sigurno hoće. Majka Terezija reče: "Ako ne možeš nahraniti stotinu osoba, nahrani barem jednu!"

Jedini atribut koji za Boga ispovijedamo u vjerovanju jest "svemogući". Da, Bogu ništa nije nemoguće, pa ni nahraniti tisuće s dječakovim obrokom. Nije mu nemoguće ni danas činiti velika djela. Zato ono malo što imamo predajmo njemu da on u nama i našim bližnjima pokaže i umnoži svoju svemoguću dobrotu.