Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 26. prosinca 2011 Više od ovog autora  |

Na prvi se mah čini neprikladnim slavlje sv. Stjepana dan nakon proslave Kristova rođendana. Možemo reći da tek što smo ušli u radosno božićno raspoloženje i ozračje, zapjevali pjesme u čast betlehemskog Djeteta, Crkva nas odmah šokira stavljajući pred nas lik čovjeka koji je nasilno ubijen kamenovanjem. Zbilja, gotovo nespojive stvarnosti, tako suprotne: rođenje djeteta i nasilna smrt mladog čovjeka. Zar se nije mogao naći neki drugi dan u crkvenoj godini za slavlje blagdana sv. Stjepana prvomučenika? No, Crkva u slavlju otajstava vjere ima drukčiju logiku od svijeta. Položaj blagdana sv. Stjepana odmah nakon Božića nosi važnu poruku za sve ljude koji slave Božić.

Slaviti Božić znači prionuti vjerom uz Isusa iz Nazareta, vjerom koja ga prihvaća kao Gospodina, kao Boga od Boga, istobitna Ocu nebeskom. Slaviti Božić znači vjerovati da je Riječ - Druga božanska osoba - pravi Bog koji se utjelovio, postao pravim čovjekom.

Ako je tako, a jest, onda taj čovjek iz Nazareta, odnosno Bogočovjek postaje glavnom osobom vjernikova života, postaje onaj kojega treba svemu pretpostaviti, pa i svome životu. Na današnji blagdan Crkva pred nas stavlja evanđeoski odlomak u kojem Isus upozorava apostole da ih čeka progonstvo (Mt 10,17-22). Završne su riječi tog teksta: „Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti."

Betlehemsko Dijete uistinu je Spasitelj. No, Spasitelj je onima koji ustraju do kraja, onima koji njega pretpostave svemu ostalome: i životu, i svojim bližnjima, i karijeri, i novcu i svemu što postoji. Zato je pred nama danas lik sv. Stjepana, čovjeka koji je Isusa stavio ispred svega ostaloga u svom životu.

Valja nam se upitati jesmo li slični Stjepanu u vjeri, u odnosu prema Isusu Kristu. Slaviti Božić znači staviti Njega ispred svega. Stavljajući blagdan sv. Stjepana odmah nakon Božića Crkva želi da naša vjera bude ispravna, temeljita, životna. Ne smije se slavlje Božića zaustaviti na pjevanju božićnih pjesama, gledanju jaslica, dobrom ručku, druženju, čestitanju i ostalome što činimo ovih dana. Slavlje Božića bit će pravo i potpuno samo onda kad je Isus Krist prva i središnja osoba našeg života, a to će se ostvariti samo molitvom, čitanjem Božje riječi i razmatranjem, slavljem sakramenata, na poseban način euharistijom u kojoj mu prinosimo svoj život da nas preobrazi i učini sebi sličnima, da budemo ljudi konkretne ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku.

Neka nas Gospodin po zagovoru sv. Stjepana prvomučenika učini pravim vjernicima, koji će Boga staviti ispred svega drugoga u životu!