Poštovana braćo i sestre!
1. Tamo gdje nerado idemo, tamo gdje izbjegavamo „rano otići", upravo to mjesto je danas u središtu pažnje, naše i čitave povijesti: grob jednog osuđenika, raspetog na drvu križa. Neobičan događaj usmjeruje našu pažnju te potiče i nas da se pridružimo ženama koje „prvog dana u tjednu", rano ujutro, još za mraka, uputiše se na grob. Žene evanđelja s tugom u srcu i s pomašću u rukama, dođoše na grob. Žele odati poštovanje, pomazati mrtvo tijelo pokojnika - Isusa iz Nazareta. Dakako, ne idu na grob da se uvjere da je grob zadnja postaja ljudskog života. Zemaljska stvarnost i njima i nama to govori. No, dolazak žena na grob još više otvara rane i produbljuje tugu: grob je otvoren i prazan. Odvaljen kamen ih zbunjuje, a prazan grob zabrinjava. Netko se je usudio dirati u grob i uznemiriti prostor smrti. Koliko god je smrt neprijatelj čovjeka, i u igri života uvijek pobjeđuje, ipak se sa strahopoštovanjem odnosimo prema smrti.
2. Ali, tko je taj prekršitelj, bezbožnik i osvetnik koji ni mrtvima ne da mira? Konačno, on se sâm očitovao. Nije prekršitelj jer je nevino osuđen; nije bezbožnik jer je volja Božja kriterij njegova života; nije osvetnik jer, dok je umirao na križu, oprostio je i molio za svoje neprijatelje.
U Isusu Kristu sâm Bog Otac nam se objavio. On je taj koji se usuđuje dirati grob i mrtvima ne dati mira. On je Bog živih. On miče kamen s groba i smrt, tu moćnu gospodaricu života oplijeni, ostavivši Isusov grob prazan. Ono što je nama ljudima nemoguće - ukloniti granicu smrti, koliko god je pomicali, moguće je to Bogu ljubavi. Milosrdna Božja ljubav u Isusu Kristu čovjekom posta da mi život imamo, u izobilju i punini da ga imamo, u punini koja više ne poznaje smrti.
3. Braćo i sestre, Kristovo uskrsnuće, koje diže kamen s groba i ostavlja ga praznim nije samo pomicanje granice smrti, već potpuna pobjeda, potvrda života. Zato Isusov prazan grob pobuđuje trajnu pažnju svih generacija ljudskog roda. Za nas danas, kao i za žene onog prvog dana u tjednu nakon susreta s uskrslim Gospodinom, odvaljen kamen i prazan grob, postaju znakom ne više zabrinutosti, nego trajnog čuđenja; ne žalosti, nego radosti; ne tuge, nego nade; znakom života, a ne smrti. Radosni događaj uskrsnuća Spasiteljeva nije zatvoren prošlošću, niti nam je udaljen budućnošću.
Sudbonosnom događaju Kristova uskrsnuća ne izmiče naša sadašnjost. Dinamikom svoje ljubavi, Krist cjelovito zahvaća i prožima sve naše, ovdje i sada. Štoviše, s nama dijeli novost života pozivajući nas da uklanjamo kamen s groba svoga i bližnjih u koje možemo upasti živi i druge pokapati prije smrti.
4. Kristovo uskrsnuće najdublje je povezano s našim krštenjem. Po sakramentu krštenja ucijepljeni smo u Kristovu smrt i uskrsnuće. Naravno, za nas je važan dan našega rođenja, ali još je važniji dan našega krštenja, kada smo od stvorenja postali sinovi i kćeri Božje. Snagom dara uskrslog Gospodina po krštenju smo s njim srasli. Na to nas podsjeća sv. Pavao riječima: „Ako smo doista s Njime srasli, po sličnosti smrti Njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti Njegovu uskrsnuću." (Rim 6,5)
Krštenjem, u Krista smo se obukli – postali smo kristoliki, rastući u snazi Njegova uskrsnuća, do mjere uzrasta punine Kristove. (Ef 4,13)
Kao djeca Božja, osposobljeni smo i pozvani biti svjedoci novosti i navjestitelji radosne vijesti života. Kristovo uskrsnuće u nama postaje kvasac dinamične i kreativne novosti u obiteljskom zajedništvu i odnosima društvenog života.
5. Braćo i sestre, previše je danas na nama i među nama navaljenog grobnog kamenja pod kojim se život guši i zamire. Često nismo ni svjesni raznih oblika navaljivanja grobnog kamena na srce i dušu nas samih i naših bližnjih. Najgore je ako se na to naviknemo, te nam to stanje postane
normalno. Uskrsli Gospodin, koji je digao grobni kamen i oslobodio život iz tame smrti danas, nas svoje vjernike, kršćane i sve ljude dobre volje hrabri i poziva: „Ne bojte se! Pobijedili smo! Moje uskrsnuće je i vaša pobjeda!" Zato je moguće svakodnevno otklanjati grobni kamen mržnje, osvete, nasilja... iz
našega života i iskusiti uskrsnuće u radosti mira i pomirenja; moguće je ukloniti grobni kamen individualizma kako bismo osjetili i prepoznali blagoslov zajedništva; moguće je izaći iz groba sebičnosti i s većom odlučnošću zauzimati se za opće dobro. Uskrsli Gospodin traži nas malodušne da s
pouzdanjem, iskreno i solidarno dižemo kamen nezaposlenosti, osobito mladih za koje je radno mjesto svojevrsno oživljavanje iz groba beznađa. Uskrsli Krist, poslužitelj i gospodar naše povijesti, koji je osvijetlio tamu groba, hrabri i poziva nas da se ne plašimo naše tamne povijesti, da iskreno i zajedno
dižemo nakotrljana ideološka grobna kamenja kako bi nas istina izvela iz tame i na put svjetla.
6. Pobjednik smrti nas poziva i potiče da živimo i gradimo kulturu života. Stoga je potrebno negdje maknuti teški grobni kamen, a ponegdje tek pobrisati prašinu koja prekriva naše odnose. Kultura života očituje se i u pomoći bližnjemu da nađe smisao svoga života, svjedočimo je u odgovornom zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka da ne bude prezrenih i ugroženih. Osobito kultura života vidi se u potpori bračnim drugovima da postanu zajednica ljubavi i života. Upravo otvorenost životu znak je naše vjere i nade u pobjedu života nad smrću. Slavlje Kristova uskrsnuća znak je opredijeljenosti i otvorenosti životu kako bi se s naših kolijevki otkotrljao grobni kamen, da nam one ne postanu nijeme i prazne, već mjesto polaganja novorođenog života. Jer tamo, gdje je smrt jača od života, gdje se više umire nego rađa, Uskrs je odsutan, treba ga u nadi čekati. S uskrslim Kristom kršćanin se ne zaustavlja nemoćno i beznadno pred poteškoćama i događajima osobnog i društvenog života, ne gleda ih očima kroničara, već ih vidi srcem proroka.
7. Braćo i sestre, narod smo krštenika – nade i budućnosti života. Želimo slaviti i živjeti Kristovu pobjedu života nad smrću, ne samo usputnom čestitkom - „Sretan Uskrs", nego i svjedočanstvom života. Želimo uklanjati grobni kamen s tolikih oblika osobne, obiteljske i društvene zamrlosti. Ne dopustimo da naše srce postane grob. Neka Uskrsli i u njemu slavi svoju i našu pobjedu života. Brate i sestro, uskrsli Krist danas kuca na vrata tvoga srca da radost Uskrsa postane i tvoje uskrsnuće. Njegovo uskrsnuće pobjeđuje našu smrt, Njegova svetost preobražava našu grešnost, Njegova sloboda izvodi nas iz naših ograničenja i zarobljenosti. Po Njemu, i s Njime i mi smo suuskrsli, i mi smo kristoliki. Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja!
Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić