Susret s don Damirom Stojićem započeo je svetom misom u 18 sati u imotskoj crkvi, koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Osim vjernika u crkvi, mnoštvo ljudi pratilo je misu i u prostorijama pokraj crkve, kao i izvan nje, što je već na samom početku dalo naslutiti koliko je ovaj susret bio iščekivan.
Svetu misu predvodio je don Damir, koji je nakon euharistijskog slavlja nastavio s predavanjem na temu teologije tijela, jedne od najdubljih i najljepših kateheza Crkve o čovjeku, njegovu tijelu, dostojanstvu i pozivu na ljubav.
Kao snažan uvod u predavanje, don Damir je ispričao svjedočanstvo obraćenog muslimana, koji je, kako sam kaže, sasvim slučajno završio na svetoj misi. Nije razumio jezik, nije znao što se događa, ali je u trenutku pričesti, slijedeći sve sudionike oko sebe, pošao za njima i primio hostiju. Upravo u tom trenutku, kroz Tijelo Kristovo, doživio je duboko i neizrecivo iskustvo živoga Boga, koje ga je potaknulo na put obraćenja i želju da postane kršćaninom. U „samo jednom“ Tijelu Kristovu, taj je čovjek iskusio Boga koji ljubi, zove i spašava. To svjedočanstvo svima prisutnima bilo je snažan poticaj da se zapitamo koliko smo često nesvjesni veličine dara euharistije i koga zapravo primamo u svoje tijelo tijekom svete pričesti.
Iz tog je uvoda don Damir poveo slušatelje prema središnjoj poruci teologije tijela: tijelo nije nevažno, nije sporedno i nije slučajno. Bog nas nije stvorio kao duhove bez tijela, nego kao cjelovite osobe – duh, dušu i tijelo. Nismo slučajno u tijelu. „Bog stvori čovjeka – muškarca i ženu; dvoje, a jedno“, podsjetio je don Damir, povezujući otajstvo ljudskog tijela s otajstvom Presvetog Trojstva. Riječ tijelom postade – Bog ulazi u ljudsku povijest upravo kroz tijelo.
Na slikovit i dojmljiv način, volonteri su tijekom predavanja prikazali povezanost braka i Presvetog Trojstva, ističući da su muškarac i žena zajedno pozvani biti slika i preslika Boga koji je zajedništvo, ljubav i darivanje. Kroz bračni par tj. sakrament koji je vidljivi znak vidjeli smo ono nevidljivo, Presveto Trojstvo.
Teologija tijela, čiji je autor Karol Wojtyła, papa Ivan Pavao II., obuhvaća 129 kateheza i počiva na dva temeljna pitanja: prvo – tko je čovjek, i drugo – kako da živim, za što sam stvoren. Govoreći o prvom pitanju, don Damir je naglasio da je čovjek stvoren na sliku Božju, jedinstven, neponovljiv i neizmjerno vrijedan. Kao što ne postoje dvije iste pahuljice snijega, iako ih je stvoreno nezamislivo mnogo, tako ne postoje ni dva ista čovjeka. A ako je svaka pahuljica toliko jedinstvena i lijepa, koliko li je tek dragocjeniji svaki čovjek, koji je posljednje i najsavršenije Božje stvorenje, koji je preslika samoga Stvoritelja?
Drugo pitanje (kako da živim) vodi prema pozivu na prihvaćanje vlastitog tijela, vlastite povijesti i vlastitog identiteta. Don Damir je istaknuo da se danas najviše iskrivljuje upravo slika spolnosti. Crkvu se često prikazuje kao instituciju koja nešto zabranjuje i ima negativan stav prema tijelu i spolnosti, dok je istina upravo suprotna. Crkva želi zaštititi svetost spolnosti, jer ona nije banalna niti svedena na puki užitak, nego je sveta. Bračni čin je svet i ogledalo je onoga što Bog jest – ljubav i život.
Muškarac i žena su zajedno pozvani biti vidljiva slika Boga koji ljubi, stvara i daruje se. Pozvani smo gledati sebe i druge onakvima kakvima nas Bog vidi, a ne kroz svjetovne manjkavosti, rane, grijehe i pogreške. Bog vidi ljepotu, dostojanstvo i mogućnost novog početka. Nikada nije kasno započeti živjeti svetost tijela, jer smo za to stvoreni.
Glavna poruka cijelog susreta, koju je don Damir više puta naglasio, može se sažeti u jednu rečenicu: „Gledajte se onako kako vas Bog gleda.“ U tom je duhu, nakon predavanja, nastavljeno i euharistijsko klanjanje, na istu nakanu, u i dalje prepunoj crkvi – kao tiha, ali snažna potvrda da glad za istinom, smislom i ljepotom čovjeka u Imotskom itekako postoji.