Mi franjevci Samostana sv. Franje u Imotskom, koji pripada Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, pripremamo se za obilježavanje 300. obljetnice napuštanja otoka na Prološkom blatu (1715. godine). Zahvaljujući članovima imotskog bratstva OFS-a, Udruzi „Dalmaherc", fratrima u samostanu i članovima Konzervatorskog odjela u Imotskom, pokrenuta je inicijativa da se dotični lokalitet istraži i konačno uđe u povijesno vrijedne lokalitete naše hrvatske povijesti. Nadamo se da će ta inicijativa baciti malo više svjetla na povijest našeg samostana i pomoći da to sveto mjesto naše povijesti bude otrgnuto zaboravu i dobije svoju pravu povijesnu i vjersku vrijednost.
Samostan
Današnji samostan u Imotskom ima svoju nevjerojatnu povijest. To je najstariji samostan današnje Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, ali udaran različitim povijesnim nedaćama donekle je, barem u svijesti mnogobrojnih povjesničara i fratara, izgubio tu „povlasticu". Druga je njegova karakteristika da je „pod istim imenom" živio na više lokaliteta prije nego se vratio u svoju staru postojbinu, tj. Imotsku krajinu. Povijest ovog samostana nije u potpunosti povijesno rasvijetljena. Svakako se zna da je, prema izvještaju Paulina iz Venecije, postojao već oko 1330. godine; da je imao više lokacija: Kamenmost, Proložac (Opačac), Prološko blato (otok), privremena boravišta u Dobrinču (između Rogoznice i Donjih Brela) i Omišu, privremena sjedišta u Makarskoj (2 puta); da je 1738. vraćen u Krajinu, ali ovaj put u njezino središte, tj. Imotski, gdje se nalazi i danas.
Radovi na otoku
U prigodi već spomenute obljetnice određeno je da se obnovi uspomena na slavnu prošlost ovog samostana i u vezi s tim istraže njegovi ostatci kako bismo došli do eventualnih novih podataka i bolje rasvijetlili spomenutu slavnu i tegobnu povijest fratara, ali i njihovih vjernika.
Tako smo u listopadu tekuće godine započeli čistiti prostor gdje je nekoć bio samostan kako bismo omogućili arheolozima da mogu slobodno obavljati svoj odgovorni posao. Do sada smo, zahvaljujući članovima imotskog bratstva OFS-a (posebno Zdravku Olujiću, Zoranu Jukiću, Mirku Meteru, Ivani Budimir, Domi Mršiću, Vedranu Šumanoviću i Mari Garac), vjernicima Petričevića, Metera i Grbavaca, Udruzi „Dalmaherc" i ribolovcima, uspjeli očistiti gotovo cijeli prostor na kojem se nalazio samostan i njegove popratne prostorije. Pri čišćenju smo došli i do jednog vrijednog „arheološkog" nalaza. Naime, pronađen je kamen na kojemu je uklesan natpis „A.D. 1609" sa strelicom koja pokazuje smjer jednog ponora, a to potvrđuje da legenda o zatvaranju ponora nije legenda, nego da ima svoje povijesno uporište.
Očekivanja
Očekivanja znaju razočarati, ali i obradovati. Što nas očekuje? Ne znamo. No, nadamo se da će daljnja istraživanja dati plodove i da ćemo mnogo više znati o ovom vrijednom arheološkom, vjerskom i nacionalnom lokalitetu na prostoru Imotske krajine i Lijepe Naše te da ćemo, uz pomoć naših kulturnih, pa i turističkih djelatnika, znati ovaj mali, ali vrijedni dragulj naše povijesti prezentirati svijetu.
dr. fra Bruno Pezo
