Preuzvišeni oče nadbiskupe, mnogopoštovani oče provincijale, poštovana braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Željka, draga braćo i sestre u Kristu!
Naš je pokojni brat fra Željko, kako smo čuli, vršio brojne i odgovorne službe u Crkvi, među kojima se ističe devetogodišnje vršenje službe provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja. Vodio je brigu o cijeloj Provinciji, pa tako i o našem samostanu, što se očitovalo njegovim posjetima braći u Imotskoj krajini te brojnim nastupima na slavljima, kako u samostanu, tako i u samostanskom okružju. Radovali su ga susreti s fratrima i narodom njegov rodnog kraja. Posebno ističem da je kao provincijal nastojao oko promicanja duhovnih zvanja, o čemu svjedoči i uređenje prostorija postulature u našem samostanu. Podržavao je sva nastojanja oko duhovnog i materijalnog napretka imotskog samostana i župa koje mu pripadaju.
Nakon što je završio službu provincijala, postao je, kako smo mogli čuti, član ovog samostana kao magistar postulanata, ispovjednik i profesor na KBF-u u Splitu. Dok nije preuzeo službu župnika Slivna, svake je nedjelje rado propovijedao i ispovijedao u našem samostanu. Rado je boravio s braćom u samostanu te smo se svi u tom razdoblju osvjedočili kako je s njim bilo lijepo i ugodno živjeti. Uvijek je poticao upravu samostana na daljnje uređenje samostana, crkava i okoliša, što je i sam materijalno pomagao.
Kao dekan Imotskog dekanata zahvaljujem fra Željku na njegovom požrtvovnom svećeničkom služenje u župi Slivno, kao na duhovnom, tako i na materijalnom planu, što smo mogli čuti i od predstavnika župe.
Ujedno mu zahvaljujem i u ime naše rodne župe Vinjani na svemu dobru što je učinio za svoj rodni kraj.
Dragi brate Željko, posljednji smo se put vidjeli u bolnici u Zagrebu početkom prošloga mjeseca. Bio si pun nade u oporavak te smo razgovarali o zajedničkim planovima za buduće dane. Nažalost, sestrica smrt pohodila te dan uoči Isusova rođendana, koji smo toliko puta od djetinjstva zajedno proslavili. U ime imotskog samostana hvala ti na svemu dobru koje si učinio za ovaj samostan i svoju Imotsku krajinu, koju si ljubio svim srcem. Neka ti milosrdni Bog, po zagovoru Marije Pomoćnice, udijeli mir i radost nebeske Domovine, a tvojim milima i dragima neka udijeli utjehu i snagu do ponovnog zajedništva u krilu Oca nebeskog.
Počivaj u miru Božjem!
fra Zoran Kutleša, imotski gvardijan