Na drugi korizmeni petak 27. veljače nadbiskup splitsko-makarski i metropolit mons. Marin Barišić u pratnji tajnika don Nikole Mikačića posjetio je župu sv. Frane u Imotskom, u sklopu pastirskog pohoda župama Imotskog dekanata.
Nakon druženja s braćom svećenicima u samostanu i časnim sestrama, u 16:30 nadbiskup se susreo s roditeljima prvopričesnika i krizmanika te članovima OFS-a, Frame i neokatekumenskih zajednica. Umjesto gvardijana i župnika fra Kristiana Stipanovića, susret je vodio samostanski i župni vikar fra Zoran Kutleša.
Okupljenim vjernicima nadbiskup je govorio o važnosti Božjeg milosrđa i potrebi rasta vjernika u milosrđu, jer je jedino u Božjem milosrđu naša šansa.
Naglasio je važnost karizme sv. Frane za duhovnost kršćanina, kazavši da svaki krštenik mora živjeti duhovnost u svakodnevnici, te to pretvoriti u stil života, u svjedočenje vjere.
Pozvao je članove zajednica na otvaranje prema vani, na misionarsku ulogu u župi.
Roditelj u obitelji jest kao u maloj zajednici. Roditelji imaju odgovornost, prvi su i nezamjenjivi učitelji u vjeri.
Nije zaboravio ni ministrante, naglašavajući kako ministrant, iako mali, mora osjetiti koliko je važan u zajednici.
Obraćajući se Neokatekumenima nadbiskup je rekao: „Neokatekumenski put u ovom trenutku je vrlo važan za Crkvu i evangelizaciju. Za pohvaliti je otvorenost životu članova Neokatekumenskog puta."
Nakon poticajnih i ohrabrujućih nadbiskupovih riječi te kratkog druženja s okupljenim vjernicima uslijedila je pobožnost križnog puta u kojoj je nadbiskup sudjelovao s narodom.
Kao vrhunac druženja s vjernicima okupljenim u velikom broju, uslijedila je sveta misa koju je nadbiskup predslavio u koncelebraciji s fra Zoranom, magistrom postulanata fra Željkom Tolićom i tajnikom don Nikolom.
Svojim pjevanjem misu je uzveličao veliki župni zbor.
Nadahnutu propovijed mons. Barišić počeo je riječima: „Ljudska povijest se može svesti pod jedan naslov – Zločin i kazna, kao i naš život. Ograničeni smo, smrtni i imamo slobodu izbora... izbor između dobra i zla. Ali... pravi naslov nije Zločin i kazna.. pravi je naslov – Zločin i oproštenje... Božja ljubav prati čovjeka..."
Uspoređujući naš ulazak u korizmu s letom u avionu, govori o vezanju prilikom polijetanja i slijetanja, „pričvršćivanju": „Mi se često vežemo uz ono što nas ne može držati niti nam dati sigurnost, to su stvari, uloge, moć, užitak... ali ono što je čvršće od ovih nesigurnih stvarnosti je Riječ Božja, ona je naš program, korizmeni, životni... Često bježimo od osobne odgovornosti za grijeh. Hodočašće kroz korizmu nam pomaže da vidimo sebe... Zahvaljujući Božjoj ljubavi i milosrđu nadilazi se naša smrtnost, ograničenost, grešnost, to je ono novo... da smo ljubljeni, to je radosna vijest u našoj stvarnosti. Ako korizmu živimo suprostavljajući se dimenziji grešnosti, smrtnosti, ograničenosti, pretvorit ćemo je u gimnastiku... ali svijest da me Bog ljubi unosi radost i želju da uzvratim ljubav."
Prethodno napomenuvši da smo u korizmu ušli na Čistu srijedu s pepelom u znaku križa, nadbiskup je zaključio propovijed pozivom: „Neka naša korizma bude let iz pepela do Uskrsa."
Posjet pastira, oca zajednice, sudeći po razdraganim licima vjernika osnažio je zamah krilima.
Vesna Ujević