Tradicija je da se posljednja tri dana devetnice Gospi od Anđela održavaju na imotskoj tvrđavi Topani, uz crkvicu Gospe od Anđela. Ove su godine nepovoljni vremenski uvjeti onemogućili da sedmi i osmi dan devetnica bude na Topani. Ipak, uočnica – posljednji dan devetnice – svečano je proslavljena kod crkve Gospe od Anđela.
Od 18 sati vjernici su imali mogućnost ispovjediti se na prostoru iza crkve. U 19 sati ispred crkve je slavljena misa uočnica, koju je predvodio don Joko Blažević, župnik Vinjana Posuških. U koncelebraciji su bili fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan i župnik, fra Vinko Gudelj, župnik Prološca, i fra Rafael Begić, pastoralni pomoćnik u Prološcu. Pjevanje je animirao župni zbor iz Prološca pod ravnanjem s. Filipe Smoljo.
Nakon svete mise u 21.30 sati u crkvi sv. Franje započelo je bdijenje kao neposredna duhovna priprava za svetkovinu Gospe od Anđela. Bdijenje je pripremio i predvodio gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović.
Bdijenje
„Radost evanđelja..."
(Bdijenje uoči Gospe od Anđela, 1. kolovoza 2014.)
(Kao uvod u bdijenje pjeva se pjesma Zdravo, Marijo.)
Predsjedatelj:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
Braćo i sestre, na završetku Godine vjere, na svetkovinu Krista Kralja 24. studenog 2013. papa Franjo objavio je apostolsku pobudnicu o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu pod naslovom „Radost evanđelja". Čujmo na početku ovog bdijenja uoči svetkovine Gospe od Anđela njegove riječi kojima započinje taj dokument.
Čitač (Radost evanđelja):
„Radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa."
Predsjedatelj:
Sjećam se naslova jedne knjige o redovništvu: „Redovnici, jeste li sretni?" Parafrazirajući taj naslov pitam sve nas ovdje prisutne: Kršćani, jeste li radosni?
Riječ evanđelje redovito prevodimo radosna vijest, premda ona izvorno znači dobra vijest. Ali, i radosna vijest ustvari je ispravan prijevod jer je vijest koju nam je Sin Božji donio uistinu radosna vijest, vijest kadra unijeti radost u svaki ljudski život, u svaku životnu situaciju. U čemu je ta radost?
Čitač (Sveto pismo):
Iz poslanice Filipljanima
Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu. Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! (Fil 4, 1.4-5)
Predsjedatelj:
Sveti nam Pavao jasno kaže u čemu je naša kršćanska radost. Istinska radost u biblijskom shvaćanju dolazi od Boga. Bog je izvor radosti. Gospodin je blizu! Bog nije dalek i nezainteresiran, Bog nije nedohvatljiv i nepristupačan. Bog je blizu, On je sa mnom, sa svima nama! I to uvijek. Zato smo pozvani na radost. I zato ne možemo ne biti radosni.
Pitanje radosti zapravo je pitanje vjere. Ako vjerujem u Boga kakvog nam je Isus objavio, onda ne mogu biti ni žalostan, ni depresivan, ni očajan, ni izgubljen. Jer ako vjerujem u Krista, onda vjerujem da je Bog uvijek sa mnom, da me ljubi i prihvaća takvog kakav jesam, da mi uvijek pruža ruku, nudi svoje zajedništvo, svoju milost. Zar to nije razlog za radost? Istinsku, duboku, trajnu radost?
U Svetom pismu Gospodin neprestano poziva na radost, kako u Starom, tako u Novom zavjetu. Papa navodi tekstove iz Novog zavjeta.
Čitač (Radost evanđelja):
Evanđelje, u kojem blista slavni Kristov križ, neprestano nas poziva na radost. Anđelov pozdrav Mariji glasi: „Raduj se!" Prilikom Marijina posjeta Elizabeti, Ivan je zaigrao od radosti u utrobi svoje majke. U svojem himnu Marija svečano izjavljuje: „klikće duh moj u Bogu, mome spasitelju". Kada Isus započinje svoju službu, Ivan kliče: „Ta se moja radost upravo ispunila". Isusova je poruka izvor radosti: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna." Naša se kršćanska radost napaja na vrelu njegova prepunog srca. On obećava učenicima: „Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost." A zatim dodaje: „Ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće." Učenici se obradovaše kada ugledaše Uskrsloga.
U Djelima apostolskim čitamo da su prvi kršćani u radosti uzimali hranu. Gdje god su učenici prolazili, nastajala bi velika radost, a oni, usred progona, ispunjali su se radošću. Jedan etiopski dvoranin, netom je kršten, radosno nastavi svojim putem, tamničar se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
Zašto ne bismo i mi ušli u tu rijeku radosti?
Predsjedatelj:
Da, braćo i sestre, zašto ne bismo i mi ušli u tu rijeku radosti? Zašto ne bismo zajedno s Marijom, Gospom od Anđela, ušli u rijeku, u bujicu radosti koju nam Bog daje?
Stoga ćemo u ovom bdijenju moliti upravo za to – za život u radosti evanđelja. Tȁ, Bog je s nama i Bog je za nas! Tu nam istinu Marija čitavim svojim životom potvrđuje: Bog je sa mnom i Bog je za mene! Od Nazareta do Jeruzalema, od štale i jasala do križa i groba, Marija stoji čvrsto u Bogu i njegovoj riječi. „Neka mi bude po tvojoj riječi" odjekuje neprestano u njezinom srcu jer vjeruje i zna: Bog je sa mnom i Bog je za mene!
Razmišljat ćemo večeras o radosti u Marijinom i našem životu u dva dijela. Najprije ćemo na temelju otajstava radosti razmišljati o radosti u trenutcima kada nam je u životu dobro, kada se životne situacije odvijaju kako planiramo i želimo, kada smo zadovoljni i sretni, a zatim ćemo na temelju otajstava žalosti razmišljati o radosti u trenutcima kada nam je loše, kad stvari ne idu kako bi trebale ići, kad smo očajni, tužni, kad patimo i trpimo.
Prije razmatranja o radosti u Marijinom i našem životu zapjevat ćemo pjesmu On mi je pjesma i radost.
„... u veselju"
Predsjedatelj:
Otajstva radosti o kojima razmišljamo u Gospinoj krunici jasno nam govore kako je Marijina radost vezana uz Isusa Krista, odnosno uz Boga. On je središte njezina života i zato izvor radosti koja ispunja njezino srce. Navještenje, pohod Elizabeti, rođenje, prikazanje u hramu i pronalaženje Isusa u hramu kad mu je bilo 12 godina – u središtu svih tih događaja jest Emanuel – Bog s nama!
U našem jeziku često se kao istoznačnice uzimaju pojmovi radost i veselje. No, volio bih da uočimo razliku, barem u našem vjerničkom shvaćanju. Radost je trajno životno stanje zbog prisutnosti Božje, o čemu smo maloprije razmišljali na temelju poticaja sv. Pavla upućena Filipljanima. Veselje je pak vezano uz ovozemaljske uspjehe tako da je ono, za razliku od radosti, prolazno i, rekao bih, površno. Veselje može biti uzrokovano nekakvim uspjehom u školi ili poslu, sačuvanim ili vraćenim zdravljem, šalom ili pjesmom koju čujemo. Ono više ovisi o vanjskim životnim stvarnostima, kao što su ljudi s kojima živimo, vremenske i društvene prilike u kojima se nalazimo i tome slično. Ponavljam, radost je trajno stanje zbog Božje prisutnosti i to prisutnosti u nama samima.
Dobro je da ima veselja u našem životu, ali i u veselju kao vjernici trebamo biti radosni. Što to znači? Opasnost je da ostanemo samo na razini veselja, da tražimo glavno životno zadovoljstvo, odnosno ispunjenje i sreću u prolaznim ovozemaljskim uspjesima i užicima. I u veselju treba u nama biti radost – Bog je s nama i Bog je za nas!
No, napast samog veselja trajno je prisutna, na što nas i Papa upozorava.
Čitač (Radost evanđelja):
U prevladavajućoj kulturi prvo mjesto zauzima ono što je izvanjsko, neposredno, vidljivo, brzo, površno i prolazno. Ono što je stvarno ustupa mjesto prividu.
Predsjedatelj:
Moguće je da se te opasnosti pojave čak i u duhovnom životu, odnosno u željama i težnjama vjernika. Sam Gospodin upozorio je svoje učenike.
Čitač (Sveto pismo):
Iz Evanđelja po Luki
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." (Lk 10, 17-20)
Predsjedatelj:
Što je s nama? Jesmo li u životnom veselju radosni? Da, uvijek nas treba resiti taj stav – radostan sam jer je Bog sa mnom, jer je moje ime upisao u nebesima, odnosno jer mi je pripremio mjesto u nebeskom domu.
Najbolja pomoć za postizanje istinske radosti jest zahvaljivanje. Zahvaljivati Bogu svaki dan na njegovoj prisutnosti, na svim dobrima koje nam daje, na svakom životnom veselju kojim je obogatio naš život.
Ostat ćemo kratko u šutnji, razmišljajući o radosti u životnom veselju. Pomoću nekoliko pitanja promišljajmo o onim situacijama u životu kad smo zadovoljni, kad sve ide kako želimo i planiramo i iskreno preispitajmo sebe o svojoj radosti, odnosno vjeri u Boga. Naime, rekosmo da je pitanje radosti ustvari pitanje naše vjere – ako vjerujem u Boga – Emanuela, onda je radost moj životni stav.
Jesam li svjestan Božje prisutnosti u svom životu? Vjerujem li da je On uvijek i svugdje sa mnom?
Zahvaljujem li Bogu na svemu, osobito kad sam zadovoljan tijekom života? Jesam li u zahvaljivanju sabran ili rastresen, odnosno zahvaljujem li Bogu usrdno ili mehanički?
Za čim najviše čeznem, koje su moje najdublje želje? Žudim li u prvom redu za ovozemaljskim stvarnostima – zdravlje, uspjeh, novac...? Ili je moja prva želja Gospodin – biti s Njim sada i nakon smrti?
Ostanimo u šutnji nekoliko minuta preispitujući radost u svom životu.
(Slijedi razmatranje u šutnji 3-5 min. Nakon toga pjeva se pjesma Velik si.)
Predsjedatelj:
Kad nam u životu ide, kad smo zadovoljni tijekom životnih događaja, kad smo veseli, ne zaboravimo da je Gospodin naša radost.
Sada ćemo moliti deseticu krunice na ovu nakanu. Imajmo pred očima Mariju, njezinu radost i vjeru. Nakon svakog prvog dijela Zdravomarije, tj. nakon imena Isus, molitelj će dodati zaziv: radost tvoja i naša.
(Sada predmolitelj moli Oče naš, 10 Zdravomarija i Slava Ocu.
Na svaki spomen imena Isus u Zdravomariji dodaje zaziv: radost tvoja i naša.)
Predmolitelj:
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom,
blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus, radost tvoja i naša.
(Nakon desetice pjeva se pjesma Raduj se, Marija.)
„... u nevolji"
Predsjedatelj:
Znamo da postoje 4 vrste otajstava Gospine krunice. Jedna od njih zovu se žalosna otajstva. Osobno se ne slažem s tim nazivom jer smatram da bi ih bilo ispravnije nazvati otajstva muke. Naime, i u muci Isusovoj Marija nije izgubila radost života. Istina je da je mač boli probio njezinu dušu, kako joj je nagovijestio starac Šimun. Isusova agonija u Getsemaniju, bičevanje, krunjenje trnovom krunom, put križa, razapinjanje i smrt na križu – sve je to moralo razdirati Marijino majčinsko srce. Ipak, unatoč boli, unatoč tuzi i suzama, uvjeren sam da je Marija sačuvala radost kao svoj životni stav jer je vjerovala i tada da je Bog s njom, da Bog zna što čini i da ta patnja njezina sina ima smisla, da smrt nije apsolutni kraj, da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, kako nas uči sveti Pavao (usp. Rim 8,28).
Papa Franjo piše ovako.
Čitač (Radost evanđelja):
Ima kršćana čiji život izgleda kao korizma bez Uskrsa. Razumijem, naravno, da se radost ne izražava uvijek na isti način u svim životnim okolnostima, posebno u časovima kada čovjeka snađe velika nevolja. Ona prolazi kroz prilagodbe i mijene, ali uvijek ostaje, bar poput tračka svjetla koje izbija iz našeg osobnog uvjerenja da smo, bez obzira na sve, beskrajno ljubljeni. Razumijem osobe obuzete tugom i žalošću zbog teških nedaća koje moraju trpjeti, no polako, ali sigurno moramo dopustiti da se radost počne buditi, poput trajnog i čvrstog povjerenja, čak i usred najtežih tjeskoba.
Predsjedatelj:
Treba priznati da nije lako vjerovati ni onda kad je sve u redu, odnosno kad su događaji života u skladu s našim očekivanjima. Međutim, puno je teže vjerovati, a time i biti radostan, kad ne ide kako želimo, kad nastupi bolest, smrt dragih osoba, nepravda, neuspjeh i drugi životni problemi i nedaće. Da, tada se bude sumnje, tjeskobe, pitanja, mrmljanje u srcu: O Bože, zašto? Ma, ima li uopće Boga i pravde? Je li Bog uistinu dobar?
Ta i slična pitanja bude se u nama. To je ljudski, to je, rekao bih, normalna ljudska reakcija na nevolje. Ali, vjernik bi trebao u vjeri nadići tu čisto ljudsku razinu reagiranja na nevolje. Naime, upravo se tada treba očitovati snaga naše vjere. Papa govori o tračku svjetla koja probija u toj tami života – ja sam ljubljen, Bog je i sada sa mnom i za mene, On me nikad ne napušta niti me ostavlja na cjedilu.
Poslušajmo što nam Gospodin poručuje po apostolu Petru.
Čitač (Sveto pismo):
Iz Prve poslanice svetoga Petra apostola
Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. (1 Pt 1,6-9)
Predsjedatelj:
Njega ljubite, iako ga ne vidjeste; u njega vjerujete, iako ga još ne gledate; klikćete od radosti što postigoste svrhu vjere.
Ovo su, gramatički gledano, izjavne rečenice, što znači da apostol Petar piše kršćanima da oni već sada ljube, vjeruju, raduju se.
Mogu li se ove riječi primijeniti na nas? Na mene?
Ljubim li? Vjerujem li? Ima li radosti u meni u trenutcima patnje i nevolje? Da, trebalo bi biti uvijek radosti u meni, barem tračak, i to čvrsto, stameno, nepokolebljivo. Jer, mi vjerujemo u Boga Oca koji je pun ljubavi i milosrđa, mi vjerujemo u Sina Očeva koji je za nas dao svoj život na križu, mi vjerujemo u Duha Svetoga, koji je ljubav Oca i Sina. Ta vjera treba biti stalno u mom životu, ne samo kad sam u crkvi, ne samo kad postim ili molim, ne samo kad me netko na to podsjeti. Stalno, snažno, nepoljuljano u meni treba odjekivati ova istina – ja sam ljubljeno dijete Božje, ja pripadam Bogu, Bog je sa mnom i za mene, ovo što mi se događa ima smisla, dobro i život pobjeđuju, ima smisla i trpjeti i podnositi nevolje jer je to sve prolazno i kratkotrajno, a slava je nebeska vječna.
Ostat ćemo opet nekoliko minuta u šutnji i razmišljati o radosti u svom životu u trenutcima nevolje, u situacijama križa i patnje. Učinimo to na temelju nekoliko pitanja.
Mrmljam li i prigovaram Bogu kad trpim na bilo koji način, duševno ili tjelesno? Sumnjam li tada u Božju prisutnost, u njegovu ljubav?
Smatram li da je drugima Bog naklonjeniji, da im daje više i bolje nego meni?
Kakva je moja molitva u trenutcima nevolje? Ima li je uopće? Jesam li gorljiv u molitvi, predan, pun povjerenja u Boga?
Ostanimo u šutnji nekoliko minuta preispitujući radost u svom životu.
(Slijedi razmatranje u šutnji 3-5 min. Nakon toga pjeva se pjesma Bog te ljubi.)
Predsjedatelj:
Kad nam u životu ne ide, kad su tu nevolje i patnje, kad smo žalosni i u boli, ne zaboravimo da je Gospodin s nama, da je on naša radost.
Sada ćemo moliti deseticu krunice na ovu nakanu. Neka nam pred očima bude Marija, njezina vjera, nada, radost. Nakon svakog prvog dijela Zdravomarije, tj. nakon imena Isus, molitelj će dodati zaziv: radost tvoja i naša.
(Sada predmolitelj moli Oče naš, 10 Zdravomarija i Slava Ocu.
Na svaki spomen imena Isus u Zdravomariji dodaje zaziv: radost tvoja i naša.)
Predmolitelj:
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom,
blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus, radost tvoja i naša.
(Nakon desetice pjeva se pjesma Kao Marija.)
„Kerygma"
Predsjedatelj:
„Radost evanđelja" apostolska je pobudnica. Naziv pobudnica kaže nam da papa Franjo želi tim dokumentom nešto potaknuti u Crkvi, u vjernicima. Zasigurno, on želi najprije pobuditi vjeru, čak bih rekao probuditi našu vjeru jer mi smo vjernici, vjerujemo u Boga, ali nam se, nažalost, dogodi da ta vjera u nama zaspe, da bude zastrta koječime. Valja probuditi vjeru u sebi, valja je ojačati, produbiti – onda će stvarno naš život biti u radosti, istinskoj radosti zbog Božje prisutnosti i ljubavi.
U jednom dijelu dokumenta Papa piše o kerygmi. Kerygma je prvi navještaj evanđelja, prvi ne samo u vremenskom smislu kad smo prvi put čuli za Boga, što je za sve nas bilo kad smo bili djeca, nego prvi i u smislu vrsnosti, odnosno važnosti – to je glavni navještaj koji moramo uvijek iznova slušati i obnoviti svoju vjeru u tu istinu.
Prema papi Franji kerygma glasi ovako.
Čitač (Radost evanđelja):
Isus Krist te ljubi, dao je svoj život da te spasi i sada je živ i uz tebe je svakoga dana da te prosvijetli, da te ojača, da te oslobodi.
Predsjedatelj:
Da, to je prvi i najvažniji sadržaj naše vjere: Bog me ljubi, živ je, uz mene je, za mene je. Bog je svjetlo moga života i u veselju i u nevolji, Bog je moja snaga u svim životnim pothvatima, Bog je jedini koji mi daje istinsku slobodu.
Marija je živjela tu kerygmu cijeli svoj život, osobito od navještenja u Nazaretu, kad je pristala biti majkom Sina Božjega.
Večeras, uoči njezine svetkovine, probudimo tu vjeru u sebi, obnovimo žar ljubavi, pobudimo svjetlo radosti evanđelja, kako bismo u cjelini svog života, u svim životnim situacijama, u veselju i nevolji, živjeli zajedno s Bogom.
Zaključit ćemo ovo bdijenje ponavljajući zazive iz Evanđelja koje su Isusu uputili njegovi učenici ili ljudi koji su ga slušali.
Učinimo to u čvrstoj vjeri da je On Emanuel – Bog s nama i za nas. Učinimo to zajedno s Marijom, Njegovom i našom majkom, koja je Njegova najvjernija učenica i službenica.
(Svi ponavljaju za predmoliteljem.)
Predmolitelj:
Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!
Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!
Gospodine, nauči nas moliti!
Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!
Gospodine, nisam dostojan!
Gospodine, onaj koga ljubiš bolestan je!
Gospodine, samo reci riječ i ozdravit će duša moja!
Isuse, ti imaš riječi života vječnoga!
Učitelju, zar ne mariš što ginemo?
Učitelju dobri, daj da progledam!
Gospodine, umnoži nam vjeru!
Gospodine, pokaži nam Oca!
Isuse, sjeti me se u kraljevstvu svome!
Gospodine, ostani s nama!
Gospodin moj i Bog moj!
Dođi, Gospodine Isuse!
Predsjedatelj:
Neka Gospodin primi i usliši ove naše molitve da iz dana u dan rastemo u vjeri te u svim prilikama života budemo radosni ljudi.
Blagoslov Božji molimo stavljajući na sebe znak svoga otkupljenja i spasenja:
(Svi se znamenuju znakom križa.)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
(Na kraju se pjeva pjesma Radujte se, siromasi.)